Dela apostolska (13. glava)

  1. U skupštini u Antiohiji proroci i učitelji bili su: Barnaba, Simeon zvani Niger, Lukije Kirenac, Manain, koji se školovao s tetrarhom* Herodom, i Saul.

    * Tetrarh – titula vladara koji je u Rimskoj imperiji vladao nad četvrtinom provincije ili kao jedan od četiri vladara u provinciji. Nazivan je i kraljem.

  2. Dok su jednom obavljali službu Gospodu i postili, Duh sveti je rekao: „Odvojte mi Barnabu i Saula za delo na koje sam ih pozvao.“
  3. Nakon što su postili i molili se, položili su ruke na njih i otpustili ih.
  4. Tako su oni, koji su poslati svetim Duhom, otišli u Seleukiju, a odande otplovili na Kipar.
  5. Kad su došli u Salaminu, objavljivali su reč Božju u judejskim sinagogama. Imali su i Jovana kao pomoćnika.
  6. Kad su prošli celo ostrvo sve do Pafa, naišli su na jednog vračara, lažnog proroka, Judejca zvanog Barisus,
  7. koji je bio s prokonzulom* Sergijem Pavlom, razboritim čovekom. On je k sebi pozvao Barnabu i Saula i zamolio ih da mu prenesu Božju reč.

    * U Rimskoj imperiji, upravitelj provincije bio je odgovoran rimskom senatu.

  8. Ali Elima, vračar (to je, naime, značenje njegovog imena), suprotstavio im se, nastojeći da prokonzula odvrati od vere.
  9. A Saul, koji se zove i Pavle,* ispunio se Duhom svetim i oštro ga pogledao

    * Paulos na grčkom, „mali“ ili „ponizan“.

  10. pa rekao: „Sine Đavolji, pun svakojake prevare i pakosti, neprijatelju svake pravednosti, zar nećeš prestati da iskrivljuješ prave Gospodnje puteve?
  11. I zato, Gospodnja ruka dolazi na tebe, i oslepećeš i neko vreme nećeš videti sunca.“ I odmah je na njega pala gusta magla i tama, pa je hodao naokolo tražeći ljude da ga vode za ruku.
  12. Tada je prokonzul, videvši šta se dogodilo, prihvatio Gospoda, jer je bio zadivljen Gospodnjim učenjem.
  13. A Pavle i oni koji su bili s njim otplovili su iz Pafa i stigli u Pergu u Pamfiliji. Ali Jovan ih je napustio i vratio se u Jerusalim.
  14. Iz Perge su krenuli dalje i došli u Antiohiju u Pisidiji. Na dan šabata ušli su u sinagogu i seli.
  15. Posle javnog čitanja Zakona i Proroka, starešine sinagoge poslali su po njih, govoreći: „Ljudi, braćo, ako imate koju reč ohrabrenja za narod, recite!“
  16. Na to je Pavle ustao, dao znak rukom i rekao:„Ljudi, Izraelci i vi ostali koji se bojite Boga, čujte!
  17. Bog ovog naroda, Izraela, izabrao je naše praočeve i uzvisio naš narod dok su bili došljaci u egipatskoj zemlji, pa ih je podignutom rukom izveo iz nje.
  18. I oko četrdeset godina podnosio ih je u pustinji.
  19. Kad je uništio sedam naroda u zemlji Hanan, razdelio je žrebom njihovu zemlju.
  20. Nakon toga dao im je sudije oko četiristo pedeset godina do proroka Samuela.
  21. A tada su zatražili kralja i Bog im je na četrdeset godina dao Saula, Kišovog sina, čoveka iz Benjaminovog plemena.
  22. Kad je njega svrgnuo, za kralja im je podigao Davida, za koga je posvedočio: ‘Našao sam Davida, Jesejevog sina, čoveka po svom srcu, koji će učiniti sve što želim.’*

    * Vidi: 1. Samuelova 13:14.

  23. Iz njegovog potomstva Bog je prema svom obećanju doveo Izraelu spasitelja, Isusa.
  24. Pre njegovog dolaska, Jovan je propovedao celom izraelskom narodu da treba da se krste u znak pokajanja.
  25. A kad je Jovan bio pri kraju svoje službe, govorio je: ‘Šta mislite, ko sam ja? Ja nisam onaj za koga me smatrate. Ali, za mnom dolazi onaj kome ja nisam dostojan ni sandale na nogama odvezati.’*

    * Vidi: Matej 3:11.

  26. Ljudi, braćo, sinovi Abramove loze i vi ostali koji se bojite Boga, nama je upućena ta reč o spasenju.
  27. Jer stanovnici Jerusalima i njihovi poglavari nisu ga prepoznali, nego su svojom presudom ispunili ono što su govorili Proroci, a što se naglas čita svake Subote.
  28. Premda nisu našli ništa čime bi zaslužio smrt, tražili su od Pilata da ga pogubi.
  29. A kad su izvršili sve što je bilo napisano o njemu, skinuli su ga sa drveta i položili u grob.
  30. Ali Bog ga je podigao iz mrtvih,
  31. i on se mnogo dana pojavljivao onima koji su s njim otišli iz Galileje u Jerusalim, a koji su sada njegovi svedoci pred narodom.
  32. I mi sad vama objavljujemo dobru vest o obećanju datom našim praočevima,
  33. da ga je Bog u potpunosti ispunio nama, njihovoj deci, time što je podigao Isusa, kao što je napisano u drugom psalmu: ‘Ti si moj sin, danas te rodih.’*

    * Vidi: Psalam 2:7.

  34. A da ga je uskrsnuo iz mrtvih tako da se više neće vratiti u raspadljivost, Bog je ukazao rekavši: ‘Pokazaću vam milost koju sam obećao Davidu.’*

    * Vidi: Isaija 55:3.

  35. Zato i u jednom drugom psalmu kaže: ‘Nećeš dozvoliti da tvoj ljubazni raspadanje vidi.’*

    * Vidi: Psalam 16:10.

  36. Ali David je u svom naraštaju služio Božjoj volji, pa je umro* i položili su ga kod njegovih praočeva i on je video raspadanje.

    * Doslovno: „zaspao“.

  37. A onaj koga je Bog uskrsnuo nije video raspadanje.
  38. Zato znajte, braćo, da vam se kroz njega objavljuje oproštenje greha,
  39. i da je u njemu svako ko veruje opravdan od svega od čega po Mojsijevom zakonu niste mogli biti opravdani.*

    * Opravdanje verom (Rimljanima 5:1; Galatima 2:16) je pravednost koju Bog daruje čovečanstvu kroz Plan spasenja koji se realizuje u Hristovoj posredničkoj misiji u korist palog ljudskog roda. To omogućava da pripadnemo Hristu (Rimljanima 7:1-4) i stojimo pod zaklonom spasonosne blagodati (Efescima 2:8; Rimljanima 6:14-15), oslobođeni ispod ropstva: grehu (Jovan 8:32-36; Rimljanima 8:3), smrti (Jovan 5:24; Jevrejima 2:14-15; 2. Timoteju 1:10; 1. Jovanova 5:12; Otkrivenje 20:6), Sotoni (Jovan 12:31; 16:11; Jevrejima 2:14), osudi (Rimljanima 8:1), prokletstvu Zakona (Galatima 3:13).

  40. Zato pazite da na vas ne dođe ono što je rečeno u Prorocima:
  41. ‘Gledajte, vi koji prezirete! Čudite se i nestanite! Jer u vaše dane izvršavam delo u koje ne biste poverovali ni da vam neko sve o njemu ispriča.’“*

    * Vidi: Havakuk 1:5.

  42. A kad su Jevreji izišli iz sinagoge, neznabošci su ih molili da im o tome govore i iduće Subote.
  43. Kad se skup u sinagogi razišao, mnogi Judejci i bogobojazni prozeliti pošli su za Pavlom i Barnabom, koji su ih u razgovoru podsticali da ostanu dostojni Božje blagodati.
  44. Sledeće Subote okupio se skoro ceo grad da čuje Gospodnju reč.
  45. A kad su Judejci ugledali mnoštvo, ispunili su se ljubomorom i govorili su protiv onoga što je Pavle rekao, protivrečeći i huleći.
  46. Na to su im Pavle i Barnaba odvažno rekli: „Trebalo je najpre vi da čujete Božju reč. Ali pošto je vi odbacujete i ne smatrate sebe vrednim večnog života, zato odlazimo neznabošcima.
  47. Jer ovako nas je Gospod uputio: ‘Postavio sam te da budeš svetlost narodima, da budeš spasenje do kraja zemlje.’“*

    * Vidi: Isaija 42:6

  48. Kad su to čuli ljudi iz drugih naroda, obradovali su se i slavili Gospodnju reč. I verovaše svi koji su bili određeni za večni život.
  49. A Gospodnja reč se sve više širila po tom kraju.
  50. Ali Judejci su pobunili pobožne ugledne žene i vodeće ljude tog grada, pa su oni pokrenuli progonstvo protiv Pavla i Barnabe i izbacili ih iz svog kraja.
  51. Tada su oni otresli prašinu sa svojih nogu, kao svedočanstvo protiv njih, i otišli u Ikoniju.
  52. A učenici su bili puni radosti i Duha svetog.