ali vidimo Isusa, koji je bio učinjen malo manjim od anđela, krunisanog slavom i čašću jer je pretrpeo smrt, da bi time po Božjoj blagodati okusio smrt za svakoga.
Jer je dolikovalo onome radi koga je sve i kroz koga je sve, da dovodeći mnoge sinove u slavu putem patnji učini savršenim Začetnika njihovog spasenja.
Jer i onaj koji posvećuje i oni koje on posvećuje – svi su od istog oca. Zato se on ne stidi da ih zove braćom,
kad kaže: „Objaviću ime tvoje braći svojoj, usred okupljenog mnoštva pesmom ću te hvaliti.“*
A pošto su ta deca sudionici tela i krvi, tako i on sam uze udela u tome, da kroz smrt uništi onoga koji ima vladavinu smrti, to jest Đavola,
i da oslobodi sve koji su zbog straha od smrti ceo život bili podložni ropstvu.
Jer on ne uze na sebe prirodu anđela, već uze na sebe seme Abramovo.
Zato je u svemu morao da postane poput svoje braće, da bude milosrdan i veran kao prvosveštenik u Božjoj službi, kako bi prineo žrtvu pomirenja za grehe naroda.
A u onome što je i sam trpeo kad je bio iskušavan, on može priteći u pomoć onima koji su u kušnjama.