Jevrejima poslanica (11. glava)

  1. Vera je, dakle, pouzdanje u ono što se očekuje, otkrivanje onog što se ne vidi;
  2. jer u ovome su i stari bili osvedočeni.
  3. Verom shvatamo da su eoni uređeni prema Božjoj objavi, tako da ono što se opaža ne proističe iz pojavnoga.*

    * Pisac ovde ukazuje na neophodnost vere da se pravilno shvati svet u kojem živimo. Eoni određuju ključne faze Plana spasenja, i bez Božje objave nije moguća spoznaja istine samim posmatranjem onog što se vidi.

  4. Verom je Abel prineo Bogu veću žrtvu nego Kain,* kroz koju je dobio svedočanstvo da je pravedan, jer je Bog posvedočio da prihvata njegove darove. I kroz nju [veru], iako mrtav, još uvek govori.

    * Abelova žrtva bila je „veća“ (vrsnija) jer je odgovarala Božjem planu spasenja. Od Kaina i Abela čovečanstvo se deli na one koji u veri i poslušnosti slede Boga, i ostale – većinu koja sledi vlastite ideje o religiji i životnoj ideologiji kao izraz pobune protiv Boga.

  5. Verom je Enoh bio prenesen da ne vidi smrt, i ne nađe se jer ga je Bog preneo. A pre nego što je bio prenesen dobio je svedočanstvo da je ugodio Bogu.
  6. A bez vere nije moguće ugoditi Bogu, jer onaj ko mu pristupa mora verovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga revno traže.
  7. Verom je Noje – nakon što je upozoren na ono što se još nije videlo – budući pobožan, sagradio barku za spasenje svog doma. Time je osudio svet i postao naslednik pravednosti po veri.
  8. Verom je Abram, kad je bio pozvan, poslušao i otišao na područje koje je trebalo da dobije u nasledstvo. Otišao je, iako nije znao kuda ide.
  9. Verom se kao stranac nastanio u obećanoj zemlji kao u tuđini i živeo je u šatorima sa Isakom i Jakovom, sunaslednicima istog obećanja.
  10. Jer je očekivao grad koji ima prave temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog.
  11. Verom i sama Sara primi sposobnost da začne seme,* i dobi dete iako joj je već prošlo doba za rađanje, jer je smatrala vernim onoga koji je dao obećanje.

    * Ili „stvara potomstvo“, na savremenom jeziku.

  12. Zato se od jednog čoveka, koji je bio prestar da bi imao decu, rodilo mnoštvo brojno poput zvezda na nebu i neizbrojivo poput peska na morskoj obali.
  13. Svi su oni umrli u veri, a da nisu primili ono što im je bilo obećano, nego su to videli izdaleka i pozdravili, izjavljujući da su stranci i iseljenici na zemlji.
  14. Jer oni koji tako govore dokazuju da revno traže domovinu.
  15. A da su mislili na onu iz koje su otišli, još bi imali priliku da se tamo vrate.
  16. Ali oni sada čeznu za boljim, to jest nebeskim; stoga se Bog ne stidi nazvati njihovim Bogom, jer im je pripremio grad.
  17. Verom je Abram, kad je bio na kušnji, prineo Isaka, i on je primivši obećanja prineo svog jedinorođenog sina,*

    * Činjenica je da je Abram dobio sina Ismaila pre Isaka (1. Mojsijeva 16), ali to je bilo izvan Božjeg obećanja i zakonitog braka (1. Mojsijeva 21:12), i nije bilo po veri (1. Mojsijeva 17:16-21), kao što su izvan istih obećanja bili i kasnijih šest sinova dobijenih sa inočom (1. Mojsijeva 25:1-6), pa je u tom smislu Isak bio njegov „jedinorođeni sin“. Jedinac ili jedinica (grčki: monogenes), osim za Hrista (ukupno 5 puta), pominje se još u Luki 7:12; 8:42; 9:38, uvek u doslovnom smislu.

  18. o kome mu je bilo rečeno: „Ono što će se nazvati tvojim potomstvom doći će preko Isaka.“*

    * Vidi: 1. Mojsijeva 21:12.

  19. Ali smatrao je da ga Bog može i iz mrtvih podići, odakle ga je, govoreći u poređenju, i dobio.
  20. Verom je Isak blagoslovio Jakova i Isava u pogledu onoga što je trebalo da dođe.
  21. Verom je Jakov, na samrti, blagoslovio oba Josifova sina i poklonio se, oslonjen na vrh svog štapa.
  22. Verom je Josif, pred kraj života, spomenuo izlazak Izraelovih sinova i zapovedio šta da učine s njegovim kostima.
  23. Verom su Mojsija, kad se rodio, njegovi roditelji skrivali tri meseca, jer su videli da je dete lepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.
  24. Verom je Mojsije, kad je odrastao, odbio da se zove sinom faraonove kćeri.
  25. Radije je izabrao da trpi nevolju zajedno s Božjim narodom nego da privremeno uživa u grehu,
  26. smatrajući sramotu Hristovu većim bogatstvom od blaga u Egiptu; jer je gledao na nagradu.
  27. Verom je napustio Egipat, ne bojeći se kraljevog gneva, jer je ustrajao, kao da vidi nevidljivo.
  28. Verom je proslavio Pashu i dovratke poškropio krvlju, da zatirač ne bi dotakao njihove prvence.
  29. Verom su prošli kroz Crveno more kao po suvoj zemlji, ali kad su Egipćani to pokušali, utopili su se.
  30. Verom su pale zidine Jerihona nakon što se sedam dana obilazilo oko njih.
  31. Verom bludnica Rahava nije poginula zajedno s nepokornima, jer je miroljubivo primila uhode.
  32. I šta još da kažem? Ponestaće mi vremena ako počnem da pričam o Gedeonu, Baraku, Samsonu, Jeftaju, Davidu i o Samuelu i drugim prorocima,
  33. koji su verom porazili kraljevstva, učinili ono što je pravedno, primili obećanja, zatvorili čeljusti lavovima,
  34. ugasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, u slabosti bili ojačani, osmelili se u ratu, rasterali vojske tuđinaca.
  35. Žene su uskrsenjem dobile svoje mrtve. A drugi su bili pretučeni ne primivši izbavljenje, kako bi dobili bolje uskrsenje.
  36. Drugi su bili iskušavani izrugivanjima i bičevanjima, pa i u okovima i tamnicama.
  37. Bili su kamenovani, iskušavani, isečeni, pobijeni mačem, hodali su u ovčijim i kozjim kožusima, bili su u oskudici, u nevolji, zlostavljani.
  38. Svet ih nije bio dostojan. Lutali su po pustinjama, gorama, pećinama i jamama zemaljskim.
  39. I svi su oni kroz veru dobili svedočanstvo, ne primivši obećanje,
  40. jer je Bog za nas predvideo nešto bolje, da oni bez nas ne dostignu savršenstvo.*

    * Uporedi sa 1. Solunjanima 4:15-17.