Jevrejima poslanica (12. glava)

  1. Dakle, pošto smo okruženi tolikim oblakom svedoka, skinimo i mi svaki teret i greh koji nas lako može namamiti u zamku i istrajno trčimo trku koja je pred nama.
  2. Pri tom uprimo pogled u Začetnika i Usavršitelja vere, Isusa. Zbog radosti koja je stajala pred njim podneo je krst ne mareći za sramotu i seo je s desne strane prestola Božjeg.
  3. Dakle, dobro promotrite onoga koji je podneo takvo protivljenje iz usta onih koji su grešili protiv sebe, da se ne umorite i da vam duše ne klonu.
  4. Još se niste odupirali do krvi boreći se protiv greha,
  5. i zaboravili ste savet koji vam je kao sinovima upućen: „Sine moj, ne potcenjuj ukor od Gospoda i nemoj klonuti kad te on opominje,
  6. jer koga Gospod voli, njega i ukorava, šiba svakoga koga priznaje za sina.“*

    * Vidi: Jov 5:17.

  7. Ako trpite ukoravanje, Bog s vama postupa kao sa sinovima, jer kog sina otac ne disciplinuje?
  8. Ali ako ne primate ukor, koji svi primaju, onda ste nezakonita deca, a ne sinovi.
  9. Osim toga, naši telesni očevi su nas ukoravali i mi smo ih poštovali. Zar se onda nećemo još spremnije pokoriti Ocu duhova i živeti?
  10. Naime, oni su nas samo kratko vreme ukoravali, onako kako im se činilo dobrim, a on to čini nama na korist, da bismo imali udela u njegovoj svetosti.
  11. Doduše, nikakvo ukoravanje isprva ne pričinjava radost, nego žalost, ali onima koji su njime poučeni posle donosi plod pun mira – pravednost.
  12. Zato ispravite klonule ruke i oslabljena kolena,
  13. i poravnajte staze kojima idu noge vaše, da se ono što je hromo ne iščaši, nego, štaviše, da ozdravi.
  14. Težite za mirom sa svima, i za svetošću bez koje niko neće videti Gospoda,
  15. pazeći da niko ne ostane bez Božje blagodati i da ne iznikne kakav otrovni koren koji bi načinio štetu i kojim bi se mnogi uprljali
  16. i da ne postane neko bludnik ili takav da ne ceni ono što je sveto, poput Isava, koji se za jedan obrok odrekao svojih prava koja je imao kao prvenac.
  17. A znate i da je posle, kad je hteo da nasledi blagoslov, bio odbačen, jer nije našao način da se promeni očeva odluka, premda je to sa suzama tražio.
  18. Jer niste pristupili opipljivoj gori koja u ognju plamti, ni tamnom oblaku, gustoj tami i oluji,
  19. ni odjekivanju trube i zvuku reči. Čuvši taj zvuk, narod je preklinjao da im se više ne govori,
  20. jer nisu mogli podneti ono što je bilo određeno da ako se i životinja dotakne gore da se zaspe kamenjem ili probode kopljem.*

    * Vidi: 2. Mojsijeva 19:12,13.

  21. A prizor je bio toliko strašan da je Mojsije rekao: „Strah me je i drhtim.“*

    * Vidi: 5. Mojsijeva 9:19.

  22. Vi ste, naprotiv, pristupili gori Cionu i gradu živog Boga, nebeskom Jerusalimu, i desetinama hiljada anđela,
  23. u sveopštem skupu pozvanih prvenaca koji su zapisani na nebesima, i Bogu, koji je svima Sudija, i duhovima savršenih pravednika,
  24. i Isusu, posredniku novog saveza, i krvi škropljenja, koja govori bolje od Abelove krvi.
  25. Pazite da ne odbacite onoga koji govori. Jer ako nisu umakli oni koji su odbacili onoga koji ih je upozorio na zemlji, još ćemo manje mi ako se odvratimo od onoga koji govori s nebesa.
  26. Onda je njegov glas potresao zemlju, a sada on obećava: „Još jednom ću potresti ne samo zemlju, nego i nebesa.“*

    * Vidi: Hagaj 2:6.

  27. A reči „još jednom“ znače da će biti uklonjeno ono što se može uzdrmati kao načinjeno, kako bi ostalo ono što se ne može uzdrmati.
  28. Zato, primajući kraljevstvo nepokolebivo, da imamo blagodat kojom služimo za ugodnost Bogu, s poštovanjem i sa strahom.
  29. Jer naš Bog je takođe vatra koja proždire.