Dakle, pošto smo okruženi tolikim oblakom svedoka, skinimo i mi svaki teret i greh koji nas lako može namamiti u zamku i istrajno trčimo trku koja je pred nama.
Pri tom uprimo pogled u Začetnika i Usavršitelja vere, Isusa. Zbog radosti koja je stajala pred njim podneo je krst ne mareći za sramotu i seo je s desne strane prestola Božjeg.
Dakle, dobro promotrite onoga koji je podneo takvo protivljenje iz usta onih koji su grešili protiv sebe, da se ne umorite i da vam duše ne klonu.
Još se niste odupirali do krvi boreći se protiv greha,
i zaboravili ste savet koji vam je kao sinovima upućen: „Sine moj, ne potcenjuj ukor od Gospoda i nemoj klonuti kad te on opominje,
jer koga Gospod voli, njega i ukorava, šiba svakoga koga priznaje za sina.“*
Vi ste, naprotiv, pristupili gori Cionu i gradu živog Boga, nebeskom Jerusalimu, i desetinama hiljada anđela,
u sveopštem skupu pozvanih prvenaca koji su zapisani na nebesima, i Bogu, koji je svima Sudija, i duhovima savršenih pravednika,
i Isusu, posredniku novog saveza, i krvi škropljenja, koja govori bolje od Abelove krvi.
Pazite da ne odbacite onoga koji govori. Jer ako nisu umakli oni koji su odbacili onoga koji ih je upozorio na zemlji, još ćemo manje mi ako se odvratimo od onoga koji govori s nebesa.
Onda je njegov glas potresao zemlju, a sada on obećava: „Još jednom ću potresti ne samo zemlju, nego i nebesa.“*