Jevrejima poslanica (4. glava)

  1. Dakle, budući da ostaje obećanje o ulasku u njegov počinak, pazite da se za nekoga od vas ne utvrdi da u tome nije uspeo.
  2. Jer nama je objavljena dobra vest kao i njima, ali reč koju su čuli njima nije koristila, jer nisu bili verom ujedinjeni s onima koji su poslušali.
  3. A mi koji verovasmo ulazimo u počinak, jer je rekao: „Zato sam se zakleo u gnevu svom: ‘Neće ući u moj počinak,’“* iako su njegova dela dovršena od postanka sveta.

    * Vidi: Psalam 95:11.

  4. Jer je na jednom mestu o sedmom danu ovako rekao: „I Bog je sedmog dana počinuo od svih svojih dela,“*

    * Vidi: 1. Mojsijeva 2:2.

  5. a ovde opet kaže: „Neće ući u moj počinak.“
  6. Dakle, pošto neki još treba da uđu u njega, a oni kojima je dobra vest najpre bila objavljena nisu ušli zbog zadrtosti,*

    * Isključiva svojeglavost koja onemogućava da se neko ubedi u istinu.

  7. on ponovo određuje jedan dan: „Danas,“ govoreći o tome posle toliko vremena u Davidovom psalmu, kao što je već rečeno: „Danas, ako slušate glas njegov, nemojte da vam srce otvrdne.“*

    * Vidi: Psalam 95:7.

  8. Jer da im je Jošua [Nunov] dao počinak, On ne bi posle toga govorio o nekom drugom danu.
  9. Dakle, Božjem narodu ostaje subotni počinak.*

    * Promena svetkovanja Subote na nedelju desila se kad je car Konstantin (272-337) zvanično proglasio „dan sunca“ (lat. dies Solis) danom odmora 321. godine. On je ostao obožavalac „nepobedivog Sunca“ (lat. Sol Invictus), iako je proglasio versku ravnopravnost Milanskim ediktom 313. godine koja je uključila promenu politike prema hrišćanima. Na saboru u Laodikeji 363/4. crkva je zabranila svetkovanje Subote i nametnula hrišćanima nedelju.

  10. Jer ko uđe u Božji počinak, i sam počiva od svojih dela, kao i Bog od svojih.
  11. Zato dajmo sve od sebe da uđemo u taj počinak, da ne bi neko pao oponašajući takvu neposlušnost.
  12. Jer Božja reč je živa i delotvorna, oštrija je od svakog dvoseklog mača i prodire dotle da razdvaja dušu i duh, kosti i njihovu moždinu, i može prosuditi misli i namere srca.
  13. I nema stvorenja koje je sakriveno njegovom pogledu, nego je sve golo i otkriveno pred očima onoga kome moramo položiti račun.
  14. Dakle, pošto imamo uzvišenog prvosveštenika koji je prošao nebesa, Isusa, Sina Božjeg, da se držimo priznanja vere.
  15. Jer naš prvosveštenik je neko ko ne samo što može da saoseća s nama u našim slabostima, nego je i poput nas iskušan u svemu, ali nije zgrešio.
  16. Pristupimo, dakle, slobodno prestolu blagodati, kako bismo stekli milost i našli blagodat kad nam zatreba pomoć.