Jevrejima poslanica (5. glava)

  1. Jer svaki prvosveštenik koji je uzet od ljudi, postavljen je da za ljude vrši Božju službu: da prinosi darove i žrtve za grehe.
  2. On može da saoseća s onima koji greše u neznanju jer je i sam podložan sopstvenoj slabosti,
  3. i zato mora da prinosi žrtve za grehe – i za sebe i za narod.
  4. I niko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego ga na to poziva Bog, kao i Arona.
  5. Tako ni Hristos nije sam sebe proslavio postavši prvosveštenik, već ga je proslavio onaj koji mu je rekao: „Ti si moj sin, ja te danas rodih.“*

    * Vidi: Psalam 2:7.

  6. A na drugom mestu kaže: „Ti si sveštenik doveka* po redu Melhisedekovom.“*

    * 1) Ili preciznije „u veku“ odnosno razdoblju Plana spasenja koje je za tu svrhu određeno (isto u Jevrejima 6:20; 7:17,21,24). Vidi takođe fusnotu za 2. Timoteju 1:9. 2) Vidi: Psalam 110:4; 1. Mojsijeva 14:18.

  7. U danima dok je bio u telu, on [Hristos] je sa silnim vapajima i suzama upućivao usrdne molitve i molbe onome koji ga je mogao spasti od smrti, i bivao je uslišen zbog svoje pobožnosti.
  8. Iako je bio Sin Božji, iz onoga što je pretrpeo naučio se poslušnosti.
  9. I savršivši se, postao je svima koji su mu poslušni uzrok večnog spasenja,
  10. pozvan od Boga za prvosveštenika po redu Melhisedekovu.
  11. O njemu imamo mnogo toga da kažemo, ali teško je to objasniti, jer ste postali lenji u slušanju.
  12. Jer premda posle toliko vremena već treba da ste učitelji, vama je opet potreban neko da vas ispočetka poučava osnovama Božjih svetih objava. Takvi ste da vam treba mleko, a ne čvrsta hrana.
  13. Jer ko se god hrani mlekom, ne poznaje reč pravednosti, jer je dete.
  14. A čvrsta hrana je za zrele, za one kojima je moć zapažanja iskustvom uvežbana za razlikovanje dobra od zla.