Jer Zakon imajući senku predstojećeg dobra, a ne i samo obličje praktičnih učinaka, nikad ne može istim žrtvama koje se iz godine u godinu neprestano prinose usavršiti one koji pristupaju Bogu.
Zar inače ne bi prestale da se prinose, jer bi oni koji ih prinose u službi bili jednom očišćeni i ne bi više imali svest o gresima?
Ali te žrtve iz godine u godinu podsećaju na grehe,
jer krv junaca i jaraca ne može uzeti grehe.
Zato, ulazeći u svet, on kaže: „‘Žrtvu i prinos nisi hteo, nego si mi pripremio telo.
Nisu ti bile po volji žrtve paljenice i žrtve za greh.’
Tada sam rekao: ‘Evo, došao sam – u svitku knjige pisano je o meni – da vršim tvoju volju, Bože.’“
Najpre kaže: „Nisi hteo i nisu ti bile po volji žrtve i prinosi i paljenice i žrtve za greh“ – žrtve koje se po Zakonu prinose.
A zatim kaže: „Evo, došao sam da vršim tvoju volju, o Bože.“* On ukida prvo da bi uspostavio drugo.