- „Slušajte, nebesa, šta ću govoriti, neka zemlja čuje reči usta mojih.
- Pouka će se moja kao kiša spustiti, reči će moje kao rosa padati, kao sitna kiša po travi, kao veliki pljusak po rastinju,
- jer ću objaviti ime Gospodnje. Veličajte Boga našeg!
- On je Stena, delo je njegovo savršeno, jer su svi putevi njegovi pravda. On je veran Bog, nema u njemu nepravde, Pravedan je i istinit.
- Oni su se iskvarili, nisu njegova deca, oni su krivi. To je naraštaj pokvaren i izopačen!
- Zar Gospodu tako vraćaš, narode bezumni što mudrosti nemaš? Zar on nije Otac tvoj koji te je stvorio, koji te je načinio i utvrdio?
- Seti se davnih dana, razmišljaj o godinama prošlih naraštaja. Upitaj oca svoga i reći će ti, starce svoje i kazaće ti.
- Kad je Najviši dao nasledstvo narodima, kad je rasejao sinove Adamove, odredio je granice narodima prema broju sinova Izraelovih.
- Jer je nasledstvo Gospodnje narod njegov. Jakov je deo koji je on nasledio.
- Našao ga je u pustoj zemlji, u pustinji gde ničega nema i gde se zavijanje čuje. Štitio ga je i brinuo se za njega, čuvao ga je kao zenicu oka svoga.
- Kao što orao podiže orliće iz gnezda, pa lebdi nad ptićima svojim, širi krila svoja, uzima ih i na krilima ih svojim nosi,
- tako je Gospod vodio Jakova, i s njim nije bilo nijednog tuđeg boga.
- Izveo ga je na uzvišice zemaljske, da jede plodove poljske. Davao mu je med iz stene da ga siše, i ulje iz stene tvrde kao kremen,
- maslac od kravljeg mleka i ovčije mleko uz ovnujsko salo, najbolje ovnove i jarce sa Bašana. Zajedno s najboljom pšenicom. I pio je vino, sok od grožđa.
- Kad se Ješurun* ugojio, počeo je da se rita. Ugojio se, udebljao, pretvorio se u salo. Napustio je Boga koji ga je načinio, prezreo je Stenu spasenja svoga.
* „Ješurun,“ što znači „uzdignuti, čestiti,“ počasni je naziv za Izrael.
- Tuđim bogovima izazivali su ljubomoru njegovu, vređali su ga gadostima.
- Žrtve su prinosili demonima,* a ne Bogu, bogovima koje nisu poznavali, novim bogovima koji su se nedavno pojavili, za koje praočevi vaši nisu znali.
* Demoni (hebrejski „šedim“) su tuđi lažni bogovi to jest pali anđeli (Juda 1:6), duhovna nebeska bića, potčinjena Luciferu (Isaija 14:12-15; Otkrivenje 12:9), pobunjenom heruvimu zaštitniku (Ezekiel 28:12-19), koji je uspeo da zavede trećinu anđela (Otkrivenje 12:3-4, 7-17) koji deluju kao Božji neprijatelji koristeći pali ljudski rod (1. Mojsijeva 3. glava) za svoje ciljeve (1. Petrova 5:8; 2. Korinćanima 4:4; 11:14-15; 12:7). Biblija ih takođe opisuje kao zle (Matej 10:1) i nečiste duhove (Marko 1:27; Otkrivenje 16:13), kosmičke vladare tame (Efescima 6:12).
- Zaboravio si Stenu koja te je rodila, bacio si u zaborav Boga, onoga ko te je rodio u porođajnim bolovima.
- Kad je Gospod to video, prezreo ih je, jer su ga naljutili sinovi njegovi i kćeri njegove.
- Zato je rekao: ‘Okrenuću lice svoje od njih, videću kakav će im biti kraj. Jer su naraštaj izopačen, sinovi u kojima nema vernosti.
- Izazivali su moju ljubomoru onim što nije bog, naljutili su me ništavnim idolima. I ja ću njihovu ljubomoru izazivati onim što nije narod, vređaću ih bezumnim narodom.
- Jer se gnev moj kao vatra rasplamsao, i goreće do groba, do najdubljeg mesta, proždreće zemlju i rod njen, zapaliće temelje gora.
- Umnožiću nevolje njihove, na njih ću potrošiti strele svoje.
- Biće iscrpljeni od gladi, proždiraće ih jaka groznica i strašna pošast. Na njih ću poslati krvoločne zveri, s otrovom gmizavaca koji po prahu gmižu.
- Napolju će im mač ubijati decu, a po kućama umiraće od straha, mladić i devojka, odojče i starac sede kose.
- Trebalo je da kažem: ‘Rasejaću ih, izbrisaću spomen na njih među smrtnim ljudima,’
- ali bojao sam se da će se neprijatelji rugati, da će njihovi protivnici to pogrešno protumačiti i da će reći: ‘Naša je ruka nadmoćnija, nije Gospod učinio sve ovo.’
- Jer Izrael je narod bez razuma, među njima nema razboritosti.
- Da su barem mudri! Tada bi dobro razmislili o ovome. Shvatili bi šta ih čeka.
- Kako bi jedan mogao da goni hiljadu, i dvojica da nateraju u beg deset hiljada, da ih Stena njihova nije prodala, da ih Gospod nije predao?
- Jer njihova stena nije kao naša Stena. Čak i naši neprijatelji to priznaju.
- Jer loza je njihova od sodomske loze i s gomorskih polja. Grožđe je njihovo otrovno grožđe, grozdovi su njihovi gorki.
- Vino je njihovo otrov velikih zmija, strašan kobrin otrov.
- Nije li sve to sačuvano kod mene, zapečaćeno u riznicama mojim?
- Moja je osveta, i moja je odmazda. Doći će vreme da im noga posrne, jer je blizu dan propasti njihove, i brzo dolazi ono što će ih zadesiti.
- Jer će Gospod suditi svom narodu i sažaliće se na sluge svoje, kad vidi da je snaga njihova nestala, i da je ostao samo čovek bespomoćan i bezvredan.
- I reći će: Gde su bogovi njihovi, gde je stena u kojoj su tražili zaklon,
- bogovi koji su jeli salo žrtava njihovih i pili vino levanica njihovih? Neka ustanu i neka vam pomognu. Neka vam budu zaklon.
- Vidite sada da sam ja Bog i da nema drugih bogova osim mene. Ja i smrt i život dajem, tešku ranu zadajem, ali ću je i izlečiti, i niko se iz moje ruke ne može istrgnuti.
- Jer zaklinjući se podižem ruku svoju prema nebesima i kažem: Tako ja bio živ doveka,
- kad naoštrim svoj blistavi mač, i uzmem sud u ruku svoju, osvetiću se protivnicima svojim i naplatiću onima koji me mrze.
- Strele ću svoje krvlju opiti, krvlju pobijenih i zarobljenih. Mač će moj meso jesti, glave vođa neprijateljskih.
- Veselite se, narodi, s narodom njegovim, jer će on osvetiti krv slugu svojih, osvetiće se protivnicima svojim i izvršiće očišćenje za zemlju naroda svog.“
- Tako je Mojsije došao i izrekao sve reči ove pesme da ga narod čuje. S njim je bio i Osija,* Nunov sin.
* Prvobitno ime Jošue Nunova.
- Kad je Mojsije izgovorio sve ove reči pred celim Izraelom,
- rekao im je: „Stavite u svoje srce sve reči koje danas svedočim među vama, da biste svoje sinove mogli da uputite da drže i tvore sve reči ovog zakona.
- Jer za vas to nisu prazne reči, nego vam one znače život, i postupajući po tim rečima produžićete svoje dane u zemlji u koju idete preko Jordana da je zauzmete.“
- Tog istog dana Gospod je rekao Mojsiju:
- „Popni se na ovu abarimsku goru, na goru Nebu, koja je u moabskoj zemlji i s koje se vidi Jerihon, i pogledaj hanansku zemlju, koju dajem Izraelovim sinovima.
- Ti ćeš umreti na gori na koju se popneš i bićeš pribran svom narodu, kao što je tvoj brat Aron umro na gori Or i bio pribran svom narodu,
- jer me niste poslušali pred Izraelovim sinovima kod vode Merive u Kadešu, u pustinji Zin, i niste priznali moju svetost među Izraelovim sinovima.
- Zato ćeš izdaleka videti tu zemlju, ali nećeš ući u zemlju koju dajem Izraelovim sinovima.“