Peta knjiga Mojsijeva ili Ponovljeni Zakon (2. glava)

  1. Onda smo se okrenuli i pošli u pustinju prema Crvenom moru, kao što mi je Gospod rekao, i dugo smo putovali oko gore Seir.
  2. Na kraju mi je Gospod rekao:
  3. ‘Dosta ste putovali oko ove gore. Sada krenite na sever.
  4. Ovako daj uput narodu: Sada ćete proći uz granicu svoje braće, Isavovih sinova, koji žive u Seiru. Oni će vas se bojati, ali vi dobro pazite.
  5. Ne počinjite borbu s njima, jer vam od njihove zemlje neću dati ni koliko je stopalo široko, jer sam goru Seir dao Isavu.
  6. Jedite hranu koju od njih kupite za novac, i pijte vodu koju od njih kupite za novac.
  7. Jer te Gospod, tvoj Bog, blagoslovio u svakom delu tvojih ruku. On dobro zna kako si putovao kroz ovu veliku pustinju. Ovih četrdeset godina Gospod, tvoj Bog, bio je s tobom. Ništa ti nije nedostajalo.’
  8. Tako smo otišli od svoje braće, Isavovih sinova, koji žive u Seiru, i od puta što vodi u Arabu, od Elata i Esion-Gebera. Zatim smo se okrenuli i pošli putem preko moabske pustinje.
  9. Gospod mi je rekao: ‘Ne diraj Moabce i ne kreći u rat protiv njih, jer ti od njihove zemlje ništa neću dati, jer sam Ar dao Lotovim sinovima.
  10. Ranije su tu živeli Emeji, narod moćan, brojan i visokog rasta kao Enakimi.
  11. I na Refaime se gledalo kao da su Enakimi, a Moabci su ih zvali Emeji.
  12. U Seiru su ranije živeli Horeji, ali su ih Isavovi sinovi oterali s poseda, istrebili ih pred sobom i naselili se na njihovo mesto, baš kao što će Izraelci učiniti sa zemljom svog nasledstva, koju će im Gospod dati.
  13. A sada ustanite i pređite dolinu Zared.’ I tako smo prešli dolinu Zared.
  14. Naše putovanje od Kadeš-Barne pa dok nismo prešli dolinu Zared trajalo je trideset i osam godina, dok u logoru nije izumro sav naraštaj ratnika, kao što im se zakleo Gospod.
  15. I Gospodnja ruka bila je protiv njih i nije im davala mira sve dok nisu pomrli i nestali iz logora.
  16. Kad su u narodu pomrli svi ti ratnici,
  17. Gospod mi je rekao:
  18. ‘Danas prelaziš područje Moaba, to jest Ar,
  19. i približićeš se Amonovim sinovima. Ne diraj ih i ne kreći u rat protiv njih, jer ti od zemlje Amonovih sinova ništa neću dati, jer sam tu zemlju dao Lotovim sinovima.’
  20. I za nju se smatralo da je zemlja Refaima. Ranije su u njoj živeli Refaimi, a Amonci su ih zvali Zamzumi.
  21. Bio je to narod moćan, brojan i visokog rasta kao Enakimi. Gospod ih je istrebio pred njima da bi zauzeli njihovu zemlju i da bi se naselili na njihovo mesto,
  22. kao što je učinio i Isavovim sinovima, koji žive u Seiru, kad je pred njima istrebio Horeje da bi preuzeli njihovu zemlju i da bi se naselili na njihovo mesto gde žive sve do danas.
  23. A Aveje, koji su živeli u mestima sve do Gaze, istrebili su Kaftoreji, koji su došli s Kaftora, da bi se naselili na njihovo mesto.
  24. ‘Ustanite, krenite i pređite dolinu Arnon. Evo, dajem ti u ruke Amorejina Sihona, hešbonskog kralja. Počni da zauzimaš njegovu zemlju i kreni u rat protiv njega.
  25. Danas ću početi da širim strah i trepet od tebe među narodima pod celim nebesima, koji će čuti glas o tebi. Oni će se uznemiriti i zbog tebe će ih obuzeti bolovi poput porođajnih bolova.’
  26. I poslao sam glasnike iz pustinje Kedimot k Sihonu, hešbonskom kralju, s rečima mira:
  27. ‘Pusti me da prođem kroz tvoju zemlju. Ići ću samo putem. Neću skretati ni desno ni levo.
  28. Ješću hranu koju mi prodaš za novac i piću vodu koju mi daš za novac. Samo me pusti da prođem pešice,
  29. kao što su me pustili Isavovi sinovi koji žive u Seiru i Moabci koji žive u Aru, dok ne pređem preko Jordana u zemlju koju nam daje Gospod, naš Bog.’
  30. Ali Sihon, hešbonski kralj, nije hteo da nas pusti da prođemo kroz njegovu zemlju, jer je Gospod, tvoj Bog, dopustio da njegov duh postane tvrdokoran i da mu srce odrveni, da bi ga predao tebi u ruke, kao što se danas vidi.
  31. Tada mi je Gospod rekao: ‘Evo, predajem ti Sihona i njegovu zemlju. Počni da zauzimaš njegovu zemlju.’
  32. Kad je Sihon izašao pred nas, on i ceo njegov narod, da započne bitku kod Jase,
  33. Gospod, naš Bog, predao ga je nama, tako da smo porazili njega, njegove sinove i ceo njegov narod.
  34. Tada smo osvojili i uništili sve njegove gradove, i pobili smo muškarce, žene i decu u njima. Niko nije preživeo.
  35. Samo smo stoku uzeli kao plen za sebe, zajedno s plenom iz gradova koje smo osvojili.
  36. Od Aroira, koji se nalazi pored doline Arnon, i od grada koji je u toj dolini pa sve do Gilada nije bilo grada čije su zidine za nas bile previsoke. Sve njih predao nam je Gospod, naš Bog.
  37. Jedino se nisi približio zemlji Amonovih sinova, duž cele doline Jabok, ni gradovima u brdima, ni bilo čemu što je Gospod, naš Bog, zabranio.