Peta knjiga Mojsijeva ili Ponovljeni Zakon (34. glava)
Zatim je Mojsije otišao iz pustih ravnica Moaba na goru Nebu, na vrh Fazge s koje se vidi Jerihon. Gospod mu je pokazao svu zemlju, od Gilada do Dana,
svu Neftalimovu, Jefremovu i Manasijinu zemlju, svu Judinu zemlju do zapadnog mora,
i Negev i Jordansku dolinu, dolinu oko Jerihona, grada palmi, sve do Sigora.
Gospod mu je zatim rekao: „Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abramu, Isaku i Jakovu: ‘Tvom potomstvu daću je.’ Dao sam ti da je vidiš svojim očima, jer nećeš ući u nju.“
Posle toga je Mojsije, Gospodnji sluga, umro tamo u moabskoj zemlji, kao što je Gospod hteo.
I on* ga je sahranio u dolini u moabskoj zemlji prema Bet-Feoru. Do današnjeg dana niko ne zna gde je njegov grob.
* Očigledno je reč o Gospodu.
Mojsije je imao sto dvadeset godina kad je umro. Oči mu nisu bile oslabile niti ga je snaga izdala.
Izraelovi sinovi oplakivali su Mojsija trideset dana u pustim ravnicama Moaba. Tako su prošli dani oplakivanja i tugovanja za Mojsijem.
Jošua, Nunov sin, bio je pun Duha mudrosti, jer je Mojsije položio svoju ruku na njega, i Izraelovi sinovi slušali su ga i činili su onako kako je Gospod uputio Mojsija.
Ali u Izraelu se više nije pojavio prorok kao što je bio Mojsije, koga je Gospod poznavao licem u lice,
koji je činio sve znakove i čuda za koja ga je Gospod poslao da ih učini u egipatskoj zemlji nad faraonom, nad svim njegovim slugama i nad svom njegovom zemljom,
i koji je čvrstom rukom činio velika i zastrašujuća dela kakva je Mojsije činio pred očima celog Izraela.