Otkrivenje (16. glava)

  1. I začuo sam jak glas iz hrama kako govori sedmorici anđela: „Idite i izlijte na zemlju sedam čaša Božjeg gneva!
  2. I prvi je otišao i izlio svoju čašu na zemlju. I pojavili su se bolni i teški čirevi na ljudima koji su imali žig zveri i koji su se klanjali njenom liku.
  3. I drugi anđeo je izlio svoju čašu na more. I ono se pretvorilo u krv, kao što je krv mrtvaca, pa su izginule sve žive duše, sve što je bilo u moru.
  4. I treći anđeo je izlio svoju čašu na reke i izvore voda. I oni su se pretvorili u krv.
  5. I čuo sam anđela koji ima vlast nad vodama kako govori: „Pravedan si Gospode koji jesi i koji si bio, i koji ćeš biti, jer si tako presudio.
  6. Jer oni su prolivali krv tvojih svetih slugu i proroka, pa si im dao da piju krv. To su i zaslužili.“
  7. I začuo sam drugoga iz oltara kako govori: „Da, Gospode Bože, Svemoćni, istinite su i pravedne tvoje presude.“
  8. I četvrti anđeo je izlio svoju čašu na sunce. I suncu je bilo dopušteno da prži ljude vatrom.
  9. I velika vrućina pržila je ljude, ali oni su hulili na ime Boga, koji ima vlast nad tim nevoljama, i nisu se pokajali da bi mu dali slavu.
  10. I peti anđeo je izlio svoju čašu na presto zveri. Tada je njeno kraljevstvo potamnelo. I ljudi su grizli svoje jezike od bola,
  11. ali su hulili na Boga nebeskog zbog svojih bolova i čireva, i nisu se pokajali za svoja dela.
  12. I šesti anđeo je izlio svoju čašu na veliku reku Eufrat. I voda joj je presahnula kako bi se pripremio put za kraljeve sa sunčevog istoka.
  13. I video sam kako tri nečista duha, kao žabe, izlaze iz usta aždaje i iz usta zveri i iz usta lažnog proroka.
  14. To su demonski duhovi koji čine znake i odlaze kraljevima celog sveta, da ih sakupe za bitku na veliki dan Boga Svemoćnog.
  15. „Evo, dolazim kao lopov! Srećan je onaj ko bdi i čuva svoje haljine, da ne bi hodao go i da se ne bi videla njegova sramota.“
  16. I sakupili su ih na mesto koje se na hebrejskom zove Armagedon.*

    * „Armagedon“ znači „megidsko brdo“. Uporedi Otkrivenje 16:13,16 sa Joel 3:2, 11-14.

  17. I sedmi anđeo je izlio svoju čašu po nebu. Tada je snažan glas došao iz hrama nebeskog, od prestola, i rekao: „Izvršeno je!“
  18. I nastale su munje i glasovi i gromovi i desio se strahovit zemljotres kakvog nije bilo otkako je ljudi na zemlji – tako je silan bio taj zemljotres, tako jak.
  19. I veliki grad se raspao na tri dela i gradovi naroda srušili su se. I setio se Bog Vavilona Velikog, da ga napoji čašom vina svog žestokog gneva.
  20. I sva su ostrva nestala i gore su iščezle.
  21. I veliki grad, težine oko jedan talant,* spustio se s neba na ljude. I ljudi su hulili na Boga zbog zla koje je naneo taj grad, jer je to zlo bilo veoma veliko.

    * Talant je kod Jevreja bio najveća mera za težinu i najveća novčana jedinica. U prvom veku naše ere težio je 20,4 kilograma.