Otkrivenje (4. glava)

  1. Zatim sam video, i gle, otvorena vrata na nebu i prvi glas koji sam čuo bio je kao zvuk trube. On mi se obratio rečima: „Popni se ovamo i pokazaću ti ono što će se dogoditi.“
  2. I odmah sam bio u Duhu, i gle, na nebu je stajao presto i neko je sedeo na prestolu.*

    * Vidi: Isaija 6:1.

  3. Onaj koji je sedeo izgledao je poput kamena jaspisa i karneola, a oko prestola je bila duga slična smaragdu.*

    * Vidi: Ezekiel 1:28; 10:1. Karneol je poludragi kamen pretežno crvene boje.

  4. Oko prestola bila su dvadeset i četiri prestola, i na tim prestolima sedele su dvadeset i četiri starešine, obučene u bele haljine, sa zlatnim krunama na glavi.
  5. I iz prestola su izlazile munje i glasovi i gromovi. Sedam plamtećih svetiljki* gorelo je pred prestolom – one predstavljaju sedam Božjih duhova.

    * Vidi: Zaharija 4:2.

  6. A ispred prestola bilo je nešto kao stakleno more, slično kristalu. Usred prestola i oko prestola bila su četiri živa bića puna očiju spreda i pozadi.*

    * Vidi: Ezekiel 1:5; 1:18.

  7. Prvo biće bilo je nalik lavu, drugo biće bilo je nalik mladom biku, treće biće imalo je lice nalik ljudskom, a četvrto biće ličilo je na orla u letu.*

    * Vidi: Ezekiel 1:10. Ovi prikazi anđela su simbolički, uključujući verovatno i krila.

  8. Svako od ta četiri bića imalo je po šest krila. Svuda po telu i ispod krila bila su puna očiju. I ta bića su bez predaha dan i noć govorila: „Svet, svet, svet je Gospod Bog, Svemoćni, koji je bio i koji jeste i koji dolazi!“*

    * Vidi: Isaija 6:2-3; Ezekiel 1:18; 10:12.

  9. I kad god su ta bića upućivala slavu, čast i zahvalnost Onome koji je sedeo na prestolu, Onome koji živi u vekove vekova,
  10. dvadeset i četiri starešine su padale pred Onoga koji sedi na prestolu i poklanjali se Onome koji živi u vekove vekova. Stavljali su svoje krune pred presto, govoreći:
  11. „Dostojan si, Gospode, Bože naš, da primiš slavu, čast i moć, jer si ti sve stvorio i tvojom voljom sve postoji i stvoreno je.“