Judina poslanica (1. glava)

Pisac: Juda
Mesto pisanja: Judeja
Pisanje završeno: oko 65. n. e.

  1. Juda, sluga Isusa Hrista, a Jakovljev brat, onima koji su posvećeni od Boga Oca, sačuvani u Isusu Hristu, i pozvani:
  2. Neka vam se umnože milosrđe, mir i ljubav.
  3. Ljubazni, starajući se istrajno da vam pišem o našem zajedničkom spasenju, imao sam potrebu da vam pišem preklinjući vas da se borite za veru koja je jednom predata svetima.*

    * Vidi takođe Efescima 4:4-6; 5. Mojsijeva 5:32; 13:4-11; 28:14; Isaija 8:20; Otkrivenje 12:17b.

  4. Jer imaju neki ljudi koji su se uvukli među neopreznima koje su Pisma još davno odredila za sud, bezbožnici, koji blagodat našeg Boga pretvaraju u izgovor za besramna dela i koji se odriču jedinog Gospodara* Boga, i našeg Gospoda Isusa Hrista.

    * „Despotos“ na grčkom, gospodar ili vlasnik u apsolutnom smislu, onaj koji ima potpunu jurisdikciju nad svime. Ovaj izraz primenljiv je samo na Boga Oca (vidi takođe: Luka 2:29; Dela 4:24; Otkrivenje 6:10; 2. Petrova 2:1), dok se termin „Kirios“ (Gospod) može odnositi i na Hrista (kao u ovom stihu).

  5. Želim da vas podsetim, premda sve već dobro znate, da je Gospod, iako je spasao narod iz egipatske zemlje, kasnije uništio one koji nisu verovali.
  6. I anđele koji nisu zadržali svoj prvobitni položaj, nego su napustili svoje pravo prebivalište, čuva u trajnim okovima u gustoj tami za sud velikog dana.
  7. Tako i Sodom i Gomor i gradovi oko njih, koji su se isto kao i oni odavali bludu i neprirodnim polnim odnosima, služe za primer, podnoseći kaznu ognja tog doba.
  8. Tako i ovi ljudi, koji se prepuštaju snovima, na isti način prljaju telo, preziru vlast, i na slavu hule.
  9. Ali kad je arhanđeo* Mihailo imao spor s Đavolom oko Mojsijevog tela, nije se usudio da ga osudi hulnim rečima,* već je rekao: „Neka te Gospod prekori!“

    * 1) Pojam „arhanđeo“ znači zapovednik anđela ili onaj koji je postojao pre njih. Vidi: Danilo 10:13; 12:1; Otkrivenje 12:7; uporedi sa 1. Solunjanima 4:16. 2) Izraz „hulne reči“ odnosi se na optuživanje ili korišćenje nedopustive slobode i vlasti u Božje ime.

  10. A ovi ljudi pogrdno govore o svemu što zapravo ne poznaju. A sve ono što vođeni nagonom kao bezumne životinje shvataju, to ih vodi u još veću pokvarenost.
  11. Teško njima, jer su pošli Kainovim putem i radi nagrade srljali u greh kao Balam, pa su izginuli zbog buntovnih reči kao Korej!
  12. Oni su podvodne stene i goste se s vama na vašim bratskim gozbama, oni su pastiri koji bez straha sami sebe pasu, bezvodni oblaci koje vetrovi raznose, drveće koje ni u kasnu jesen ploda nema i koje je potpuno uvenulo, iščupano iz korena,
  13. divlji morski talasi koji kao penu izbacuju ono čega bi trebalo da se stide, zvezde bez utvrđene putanje, za koje je crna tama u [onom] veku* sačuvana.

    * Vidi fusnotu za 2. Timoteju 1:9.

  14. O njima je takođe prorokovao Enoh, sedmi od Adama, kad je rekao: „Gle! Gospod dolazi sa desetinama hiljada svojih svetih anđela,
  15. da sudi svima i da osudi sve bezbožnike za sva njihova bezbožna dela koja su bezbožno počinili i za sve strašne stvari koje su bezbožni grešnici protiv njega izgovorili.“*

    * Juda citira Enohovu knjigu 1:3. Na žalost, Enohova knjiga je pseudoepigraf i apokrifni spis. Budući da su fragmenti Enohove knjige pronađeni među svicima s Mrtvog mora, većina naučnika se slaže da se čini da je knjiga napisana tokom drugog veka pre Hrista. Nema spomena da je knjiga postojala pre tog vremena. Do 3. veka nove ere pojavile su se još dve apokrifne „Enohove“ knjige. Mnogi rani crkveni oci verovali su i prenosili učenje da su Nefili (Postanje 6:4) potomci spajanja anđela Čuvara i ljudskih žena. Za njih je Knjiga Enohova pružila ključ za tumačenje Biblije o ovom pitanju. Ovo baca senku sumnje na autentičnost autorstva Judine poslanice.

  16. To su ljudi koji prigovaraju, koji se žale na svoje životne okolnosti, koji žive po svojim željama i čija usta oholo govore, koji se ulaguju istaknutim ljudima radi vlastite koristi.
  17. A vi, ljubazni, setite se reči apostola našeg Gospoda Isusa Hrista,
  18. koji su vam govorili: „U poslednje vreme biće rugača, koji će živeti po svojim bezbožnim željama.“*

    * Vidi: 2. Petrova 3:3.

  19. To su oni koji se odvajaju, telesni i lišeni Duha.
  20. Ali vi, ljubazni, time što se izgrađujete na svojoj najsvetijoj veri i molite u Duhu svetom,
  21. držite se u Božjoj ljubavi, dok čekate milosrđe našeg Gospoda Isusa Hrista za život večni.
  22. A budite milosrdni nekima – razabirajući stvari.
  23. Neke, pak, spasavajte u strahu grabeći ih kao iz vatre, mrzeći čak i haljinu uprljanu telom.
  24. A onome koji vas može sačuvati od pada i neuprljane postaviti, u velikoj radosti, pred svoju slavu,
  25. jedinom premudrom Bogu, našem Spasitelju, neka je slava, veličanstvo, vlast i autoritet oduvek, sada i zauvek. Amin.