Prva poslanica Solunjanima (4. glava)

  1. Na kraju, braćo, poučili smo vas kako treba da živite i da ugađate Bogu – a vi tako i živite – pa vas molimo i podstičemo u Gospodu Isusu da u tome još više napredujete.
  2. Jer znate koje smo vam naloge dali kroz Gospoda Isusa.
  3. Jer je Božja volja da budete sveti – da se uzdržavate od bluda,
  4. da svako od vas zna da ovlada svojim telom u svetosti i časti,
  5. a ne u neobuzdanoj polnoj požudi koja je svojstvena narodima koji ne poznaju Boga,
  6. i da niko ne čini nažao svom bratu u njegovoj stvari, jer Gospod je popravljač svega toga, kao što smo vam već rekli i posvedočili.
  7. Jer nas Bog nije pozvao na nečistotu, nego na posvećenje.
  8. Prema tome, ko to odbacuje, ne odbacuje čoveka, nego Boga, onog koji daje Duh sveti u vama.
  9. A o bratskoj ljubavi ne treba da vam pišemo, jer ste i sami poučeni od Boga da volite jedni druge,
  10. a vi zaista i volite svu braću u celoj Makedoniji. Ali podstičemo vas, braćo, da to činite još više
  11. i da se trudite da mirno živite, da se bavite svojim poslom i da radite svojim rukama, kao što smo vam naložili,
  12. da biste se dolično ponašali pred onima koji su izvan zajednice pozvanih i da vam ni od koga ništa ne treba.
  13. I ne želim, braćo, da budete u neznanju u pogledu onih koji su umrli,* da ne tugujete kao drugi, koji nemaju nadu.

    * Glagol „umreti“ u stihovima 13-15 doslovno znači „zaspati.“ Vidi Jovan 11:11-14.

  14. Jer ako verujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s njim.
  15. Jer ovo vam govorimo po Gospodnjoj reči: mi živi, koji ostanemo do dolaska Gospoda, nećemo preteći one koji su umrli,
  16. jer će sam Gospod sići s neba sa zapovedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i mrtvi u Hristu ustaće prvi.
  17. Zatim ćemo mi živi, koji ostanemo, biti zajedno s njima odneseni u oblacima da se sretnemo s Gospodom u zraku. I tako ćemo uvek biti s Gospodom.
  18. Zato tešite jedni druge ovim rečima.