Efescima poslanica (4. glava)

  1. Zato vas ja, zatvorenik u Gospodu, usrdno molim da živite životom dostojnim poziva kojim ste pozvani,
  2. sa svom poniznošću i blagošću, s dugim trpljenjem, podnoseći jedni druge s ljubavlju,
  3. nastojeći da održite jedinstvo duha u svezi mira.
  4. Jedno je telo i jedan duh – kao što je i jedna nada na koju ste pozvani –
  5. jedan Gospod, jedna vera, jedno krštenje,
  6. jedan Bog* i Otac svih, koji je nad svima i kroz sve i u svima vama.

    * Uporedi sa Izlazak 20:2-3; Ponovljeni Zakon 4:39; 6:4; 32:39; Isaija 45:5; 46:9; Marko 12:28-34; Jovan 17:3; Rimljanima 3:30; 1. Korinćanima 8:5-6; Galatima 3:20; 1. Timoteju 2:5; Jakov 2:19.

  7. A svakome od nas ukazana je blagodat, onoliko koliko mu je Hristos podario;
  8. zbog čega on kaže: „Uzašavši na visinu, on pleni roblje i daje darove ljudima.“*

    * Vidi: Psalam 68:18.

  9. A to što kaže „uzašao je,“ šta drugo znači nego da je najpre sišao u donje krajeve, na zemlju?
  10. Onaj koji je sišao isti je onaj koji je i uzašao daleko iznad svih nebesa, da sve ispuni.
  11. I dao je neke da budu apostoli, neke da budu proroci, neke da budu propovednici dobre vesti, neke da budu pastiri i učitelji,
  12. kako bi usmeravali svete, kako bi služili i kako bi izgrađivali Hristovo telo,
  13. dok ne dostignemo svi u jedinstvo vere i poznanja Sina Božjega, u čoveka savršena, u meru rasta punoće Hristove;
  14. da više ne budemo kao mala deca koju zanosi tamo-amo svaki vetar učenja, prema ljudskoj ćudi i lukavom umeću za dovođenje u zabludu.
  15. Nego, govoreći istinu u ljubavi uzrastimo u svemu u onom koji je poglavar, a to je Hristos,
  16. iz koga je celo telo sastavljeno zajedno i objedinjeno kroz spojeve koji ga opslužuju u skladu sa delovanjem u meri svakog dela, čineći da telo raste na izgradnji sebe u ljubavi.
  17. Ovo, dakle, kažem i opominjem vas u Gospodu: nemojte više živeti kao što žive neznabošci u svom ispraznom razmišljanju,
  18. zamračenog uma i otuđeni od života koji daje Bog, zbog neznanja koje je u njima, zbog neosetljivosti njihovog srca.
  19. Izgubivši svaki osećaj za ono što je čestito, predali su se besramnim delima da bi pohlepno činili svakakvu nečistotu.
  20. Ali to nije u skladu sa onim što ste naučili o Hristu,
  21. ako ste ga zaista čuli i bili poučeni od njega – po istini koju je Isus naučavao –
  22. da skinete staru ličnost oblikovanu vašim ranijim načinom života, koju kvare njene prevarne želje,
  23. i da se obnovite u duhu uma svojega,
  24. i da obučete novog čoveka, koji je po Bogu stvoren u pravednosti i istinskoj svetosti.
  25. Zato, sada kad ste odbacili laž, govorite istinu svaki svom bližnjem, jer smo udovi koji pripadaju jedni drugima.
  26. Ako ste ozlojeđeni, nemojte grešiti, sunce da ne zađe nad ljutnjom vašom.
  27. I ne dajte mesta Đavolu.
  28. Ko je krao, više da ne krade, nego neka vredno radi, čineći dobro svojim rukama, da ima šta dati onome ko je u oskudici.
  29. Nikakva ružna reč da ne izlazi iz vaših usta, nego samo ona koja je dobra, da prema potrebi izgrađuje druge i da bude na korist onima koji je slušaju.
  30. I ne žalostite duh sveti Božji,* kojim ste zapečaćeni za dan izbavljenja.

    * Vidi: Isaija 63:10.

  31. Neka se sva zlobna gorčina i gnev i srdžba i vika i pogrdan govor ukloni od vas zajedno sa svom zloćom.
  32. A budite ljubazni jedni prema drugima, blagonakloni, postupajući milostivo među sobom, kao što je Bog u Hristu milostiv vama.