Jevanđelje po Marku (12. glava)

  1. Počeo je da im govori u poređenjima: „Jedan čovek je zasadio vinograd i postavio ogradu oko njega, iskopao je mesto za vinsku presu i podigao stražarsku kulu. Dao ga je u zakup vinogradarima i otputovao u tuđinu.
  2. Kad je došlo vreme, poslao je jednog slugu k vinogradarima da uzme od njih deo vinogradskog roda.
  3. Ali oni su ga uhvatili, istukli i poslali nazad praznih ruku.
  4. Poslao im je i drugog slugu. Njemu su razbili glavu i osramotili ga.
  5. Poslao je i trećeg, a njega su ubili. Tako i mnoge druge, od kojih su neke istukli, a neke pobili.
  6. Imao je još jednog, voljenog sina. Njega je poslednjeg poslao k njima, rekavši: ‘Postideće se mog sina.’
  7. Ali ti vinogradari su među sobom rekli: ‘Ovo je naslednik. Hajde da ga ubijemo, pa će nasledstvo biti naše.’
  8. Tada su ga uhvatili, ubili i izbacili iz vinograda.
  9. Šta će uraditi vlasnik vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, a vinograd će dati drugima.
  10. Zar nikada niste čitali ove reči iz Pisma:* ‘Kamen koji su graditelji odbacili postao je glavni ugaoni kamen.

    * Tada se pod „Pismom“ podrazumevao Stari savez (Tanah).

  11. To je Gospodnje delo, i divno je u našim očima?’“*

    * Vidi: Psalam 118:22.

  12. Od tada su tražili priliku da ga uhvate jer su razumeli da je ispričao ovo poređenje imajući njih na umu. Ali bojali su se naroda, pa su ga ostavili i otišli.
  13. Zatim su poslali k njemu neke fariseje i Herodove pristalice da ga uhvate u reči.
  14. Kad su došli, rekli su mu: „Učitelju, znamo da govoriš istinu i da nisi pristrasan, jer ne gledaš ko je ko, nego po istini učiš Božjem putu. Da li je dozvoljeno da se cezaru plaća porez ili nije?
  15. Da li da plaćamo ili da ne plaćamo?“ Prozrevši njihovo licemerstvo, reče im: „Zašto me iskušavate? Pokažite mi novčić.“
  16. I doneli su ga. On im reče: „Čiji je ovo lik i natpis?“ Odgovorili su: „Cezarov.“
  17. Isus tada reče: „Dajte cezaru cezarovo, a Bogu Božje.“ I divili su mu se.
  18. Tada su k njemu došli sadukeji, koji kažu da nema uskrsenja, i upitali su ga:
  19. „Učitelju, Mojsije nam je napisao da onaj kome umre brat i ostavi ženu, ali ne ostavi deteta, treba da uzme tu ženu i s njom podigne potomstvo svom bratu.*

    * Vidi: 5. Mojsijeva 25:5.

  20. Bilo je sedmoro braće. Prvi je uzeo ženu, ali kad je umro nije ostavio potomstvo.
  21. Uzeo ju je i drugi, ali je umro ne ostavivši potomstvo. I treći isto tako.
  22. I nijedan od sedmorice nije ostavio potomstvo. Poslednja od svih umrla je i žena.
  23. Kad bude uskrsenje, kad ustanu, kome će od njih biti žena? Jer su je sedmorica imala za ženu.“
  24. Isus im je rekao: „Zar niste u zabludi zato što ne poznajete ni Pisma ni Božju moć?
  25. Jer kad ustanu iz mrtvih, niti će se ženiti niti udavati, nego će biti kao anđeli na nebesima.
  26. A da mrtvi ustaju, zar niste čitali u Mojsijevoj knjizi, u zapisu o grmu, kako mu je Bog rekao: ‘Ja sam Bog Abramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev?’*

    * Vidi: 2. Mojsijeva 3:6.

  27. A on nije Bog mrtvih, nego Bog živih. U velikoj ste zabludi.“
  28. Jedan od pismoznalaca, koji je prišao i čuo njihovu raspravu, znajući da im je dobro odgovorio, upitao ga je: „Koji je nauk prioritetniji od svih?“
  29. Isus je odgovorio: „Prvi nauk ispred svih je: ‘Čuj, Izraele, Gospod Bog naš, Gospod je jedini,
  30. i ‘Voli Gospoda, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svim svojim umom i svom svojom snagom.’* To je prvi nauk.

    * Vidi: 5. Mojsijeva 6:5.

  31. Drugi sličan ovom je: ‘Voli svog bližnjeg kao samog sebe.’* Većeg nauka od ovih nema.“

    * Vidi: 3. Mojsijeva 19:18.

  32. Pismoznalac mu je rekao: „Učitelju, dobro je i istinito što si rekao: ‘On je jedan i nema drugog osim njega.’
  33. I voleti ga svim srcem i svim razumom i svom dušom i svom snagom, i voleti bližnjeg kao samog sebe vredi mnogo više od svih žrtava paljenica i drugih žrtava.“
  34. Tada mu je Isus, videvši da je pametno odgovorio, rekao: „Nisi daleko od Božjeg kraljevstva.“ I više niko nije imao hrabrosti da ga ispituje.
  35. Poučavajući u hramu, Isus je rekao: „Kako to da pismoznalci kažu da je Hristos Davidov sin?
  36. Sam David je u Duhu svetom kazao: ‘Gospod je rekao mom Gospodu: ‘Sedi meni s desne strane, dok ne položim neprijatelje tvoje pod noge tvoje.’*

    * Vidi: Psalam 110:1.

  37. Sam David ga naziva Gospodom,’ pa kako mu je onda sin?“ I silan narod ga je s uživanjem slušao.
  38. Poučavajući ih, govorio je: „Čuvajte se pismoznalaca koji rado šetaju u dugim haljinama i vole da ih pozdravljaju na trgovima
  39. i rado zauzimaju prva mesta u sinagogama i najbolja mesta na večerama.
  40. To su oni koji otimaju imovinu udovicama i dugo se mole samo zato da ih drugi vide. Oni će dobiti strožu presudu.“
  41. I seo je naspram kase za priloge i posmatrao kako narod ubacuje novac u kasu za priloge. Mnogi bogataši su ubacivali mnogo.
  42. Došla je jedna siromašna udovica i ubacila dva novčića.*

    * Doslovno: „dve lepte“. Lepta (lepton) bila je jevrejski bakarni ili bronzani novčić najmanje vrednosti i vredeo je pola kodranta. Kodrant je rimski bakarni ili bronzani novčić, šezdeset četvrti deo denara. Vidi dodatak na kraju knjige.

  43. Tada je pozvao k sebi svoje učenike i rekao im: „Zaista, kažem vam, ova siromašna udovica ubacila je više od svih koji ubacuju novac u kasu za priloge.
  44. Jer svi su oni ubacili od svog viška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala za izdržavanje.“