Jevanđelje po Marku (5. glava)

  1. Došli su na drugu stranu mora u gergesenski kraj.
  2. Čim je izašao iz čamca, u susret mu je s groblja došao jedan čovek opsednut nečistim duhom.
  3. On je boravio među grobovima i niko ga nije mogao svezati ni lancima.
  4. Često je bio vezan okovima i lancima, ali je svaki put kidao lance i lomio okove. Niko nije mogao da ga ukroti.
  5. I noću i danju, stalno je vikao po grobovima i po brdima i udarao se kamenjem.
  6. Ali kad je izdaleka ugledao Isusa, dotrčao je, poklonio mu se
  7. i povikao na sav glas: „Šta ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Najvišeg? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!“
  8. Jer Isus mu je govorio: „Nečisti duše, izađi iz ovog čoveka!“
  9. I upitao ga je: „Kako ti je ime?“ A on mu je odgovorio: „Ime mi je Legion,* jer nas je mnogo.“

    * Legion je bio najveća borbena jedinica rimske vojske; ovde označava veliki broj.

  10. I uporno ga je preklinjao da ih ne istera iz tog kraja.
  11. A tamo je na brdu paslo veliko krdo svinja.
  12. Preklinjali su ga: „Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.“
  13. I Isus im je odmah dopustio. Tada su nečisti duhovi izašli i ušli u svinje. I krdo je jurnulo preko litice u more. U krdu je bilo oko dve hiljade svinja i sve su se utopile u moru.
  14. A svinjari su pobegli i proneli glas o tome po gradu i okolini. I ljudi su došli da vide šta se dogodilo.
  15. Kad su došli kod Isusa i videli kako opsednuti čovek sedi obučen i zdravog uma, onaj u kome je bio legion demona, uplašili su se.
  16. A očevici su im ispričali šta se dogodilo sa opsednutim čovekom i sa svinjama.
  17. I molili su ga da ode iz njihovog kraja.
  18. Dok je ulazio u čamac, čovek koji je ranije bio opsednut demonima molio ga je da pođe s njim.
  19. Ali on mu nije dozvolio, nego mu je rekao: „Idi kući svojim rođacima, i javi im šta je Gospod učinio za tebe i kako ti se smilovao.“
  20. Taj čovek je otišao i počeo da objavljuje u Dekapolisu* sve što je Isus učinio za njega. I svi su se divili.

    * Ili: „Deset gradova“ – region istočno i jugoistočno od Galilejskog mora, u Isusovo vreme naseljen uglavnom neznabošcima.

  21. Kad je Isus čamcem ponovo prešao na drugu obalu, oko njega se skupio silan narod. A bio je pored mora.
  22. Došao je jedan od starešina sinagoge koji se zvao Jair. Kad ga je ugledao, pao je pred njegove noge
  23. i usrdno ga molio: „Kćerkica mi je na samrti. Molim te, dođi i položi ruke na nju da ozdravi i živi.“
  24. I Isus je pošao s njim. Za njim je išlo mnoštvo ljudi i guralo ga.
  25. Jedna žena je dvanaest godina patila od krvarenja,
  26. i mnogo je propatila od mnogih lekara i potrošila je sve što je imala i ništa joj nije koristilo, nego joj je bilo sve gore.
  27. Kad je čula za Isusa, prišla mu je s leđa u mnoštvu ljudi i dotakla njegovu haljinu.
  28. Mislila je: „Ako dotaknem samo njegove haljine, ozdraviću.“
  29. I istog časa je prestala da krvari i osetila je u telu da je ozdravila od svoje mučne bolesti.
  30. Isus je odmah osetio u sebi da je iz njega izašla sila, pa se okrenuo prema narodu i upitao: „Ko je dotakao moje haljine?“
  31. Njegovi učenici su mu odgovorili: „Vidiš da te narod pritiska, a ti pitaš: ‘Ko me je dotakao?’“
  32. Ali on je pogledao uokolo da bi video ženu koja je to učinila.
  33. A ona je, sva u strahu i drhteći, jer je znala šta joj se dogodilo, došla i pala pred njega i rekla mu sve kako je bilo.
  34. On joj je rekao: „Kćeri, tvoja vera te je izlečila. Idi s mirom, i budi zdrava od svoje mučne bolesti.“
  35. Dok je još govorio, došli su neki ljudi iz kuće starešine sinagoge i rekli: „Kći ti je umrla! Zašto da još mučiš učitelja?“
  36. Kad je Isus čuo taj razgovor, rekao je starešini sinagoge: „Ne boj se, samo veruj.“
  37. I nije dozvolio da ga iko prati osim Petra, Jakova i Jovana, Jakovljevog brata.
  38. Kad su došli u kuću starešine sinagoge, video je pometnju i ljude kako plaču i nariču na sav glas.
  39. Ušao je i rekao im: „Zašto stvarate pometnju i plačete? Dete nije umrlo, nego spava.“
  40. A oni su mu se podsmevali. Tada ih je sve isterao napolje i uzeo sa sobom detetovog oca i majku i one koji su bili s njim, i ušao je tamo gde je bilo dete.
  41. Uzeo je devojčicu za ruku i rekao joj: „Talita kumi,“ što znači: „Devojčice, tebi govorim, ustani!“
  42. Devojčica je odmah ustala i hodala, a imala je dvanaest godina. I bili su van sebe od ushićenja.
  43. A on ih je mnogo opominjao da niko ne sazna za to. I rekao je da joj daju da jede.