Jevanđelje po Marku (14. glava)

  1. Do Pashe i Praznika beskvasnih hlebova bila su dva dana. Sveštenički glavari i pismoznalci tražili su priliku da ga na prevaru uhvate i ubiju,
  2. jer su govorili: „Ne na praznik, da se narod ne bi pobunio.“
  3. Kad je u Betaniji, u kući gubavca Simona, bio za stolom, došla je jedna žena sa bočicom punom skupocenog mirisnog ulja, pravog narda. Razbila je bočicu i izlila ulje na njegovu glavu.
  4. Zato su se neki naljutili i govorili jedan drugom: „Čemu ovo rasipanje mirisnog ulja?
  5. To mirisno ulje moglo se prodati za više od trista denara* i dati siromašnima!“ I ljutili su se na nju.

    * Jedan denar (rimski srebrni novac) bio je dnevnica poljoprivrednog radnika.

  6. Ali Isus je rekao: „Pustite je. Šta ste se okomili na nju? Učinila je dobro delo na meni.
  7. Jer siromašne uvek imate pored sebe, i možete da im činite dobro kad god hoćete, a mene nemate uvek.
  8. Učinila je što je mogla: Unapred je izlila mirisno ulje na moje telo da ga pripremi za sahranu.
  9. Zaista, kažem vam, gde god se bude propovedala dobra vest, po celom svetu, govoriće se i to što je učinila ova žena, kao sećanje na nju.“
  10. Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otišao je kod svešteničkih glavara da im ga izda.
  11. Kad su to čuli, obradovali su se i obećali da će mu dati srebrni novac. Zato je tražio priliku da ga izda.
  12. Prvog dana Praznika beskvasnih hlebova, kad se po običaju žrtvovala pashalna žrtva, njegovi učenici su ga upitali: „Gde hoćeš da jedeš Pashu, da odemo i da ti je pripremimo?“
  13. Tada je poslao dvojicu svojih učenika i rekao im: „Idite u grad, i tamo će vas sresti čovek koji nosi krčag s vodom. Pođite za njim
  14. i gde on uđe recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gde je gostinska soba u kojoj mogu da jedem Pashu sa svojim učenicima?’
  15. On će vam pokazati veliku gornju sobu, nameštenu i pripremljenu. Tamo nam pripremite.“
  16. Učenici su otišli, ušli u grad i našli sve onako kako im je rekao. I pripremili su sve za Pashu.
  17. Kad se spustilo veče, došao je s dvanaestoricom.
  18. Dok su bili za stolom i jeli, Isus im je rekao: „Zaista, kažem vam, jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaće me.“
  19. Oni su se ražalostili i jedan za drugim su ga pitali: „Da nisam ja?“
  20. A on im je odgovorio: „Jedan od vas dvanaestorice koji umače sa mnom u istu činiju.
  21. Istina, Sin čovečiji odlazi, kao što je pisano o njemu, ali teško onom čoveku koji izda Sina čovečijeg! Tom čoveku bi bolje bilo da se nije ni rodio.“
  22. Dok su jeli, uzeo je hleb i, izrekavši blagoslov, izlomio ga je, dao im i rekao: „Uzmite jedite, ovo je moje telo.“
  23. Uzevši čašu, zahvalio je Bogu i dao im. I svi su pili iz nje.
  24. I rekao im je: „Ovo je moja krv novog saveza, koja će se proliti za mnoge.
  25. Zaista, kažem vam, više neću piti od vinogradskog roda do onog dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu.“
  26. I kad su otpevali hvalospeve, izašli su na Maslinsku goru.
  27. Tada im je Isus rekao: „Svi ćete se ozlojediti zbog mene ove noći, jer je pisano: ‘Udariću pastira, i ovce će se razbežati.’*

    * Vidi: Zaharija 13:7.

  28. Ali kad uskrsnem, otići ću pred vama u Galileju.“
  29. Petar mu reče: „Ako se i svi drugi ozlojede, ja ipak neću.“
  30. Tada mu Isus reče: „Zaista, kažem ti danas, još ove noći, pre nego što petao dvaput zapeva, upravo ti ćeš me se triput odreći.“
  31. Ali on je uporno govorio: „Ako moram i da umrem s tobom, neću te se odreći.“ Tako su govorili i svi drugi.
  32. Došli su na mesto koje se zove Getsimanija. On je rekao svojim učenicima: „Sedite ovde dok se ja pomolim.“
  33. Poveo je sa sobom Petra, Jakova i Jovana. Obuzela ga je teskoba i nemir.
  34. I rekao im je: „Duša je moja na smrt žalosna. Ostanite ovde i bdite.“
  35. Otišavši malo dalje, pao je na zemlju i molio da ga, ako je moguće, mimoiđe taj čas.
  36. I još je rekao: „Aba,* Oče, tebi je sve moguće. Ukloni ovu čašu od mene. Ali neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.“

    * Aramejska reč koja znači „otac“.

  37. I došao je i našao ih kako spavaju, pa je rekao Petru: „Simone, zar spavaš? Zar nisi imao snage da bdiš jedan sat?
  38. Bdite i molite se, da ne dođete u iskušenje. Duh je, doduše, srčan, ali je telo slabo.“
  39. Opet je otišao i molio se istim rečima.
  40. Zatim je ponovo došao i našao ih kako spavaju, jer su im oči bile otežale. I nisu znali šta da mu odgovore.
  41. Došao je i treći put i rekao im: „U ovakvom trenutku spavate i počivate! Dosta je! Došao je čas! Evo, Sin čovečiji je izdat i predat u ruke grešnicima.
  42. Ustanite, pođimo. Moj izdajnik se približio.“
  43. I odmah, dok je još govorio, došao je Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim narod s mačevima i toljagama. Njih su poslali sveštenički glavari, pismoznalci i starešine.
  44. Njegov izdajnik je s njima ugovorio znak: „Koga poljubim, taj je. Uhvatite ga i odvedite pod stražom.“
  45. Čim je došao, prišao mu je i rekao: „Učitelju!“ I poljubio ga je.
  46. Tada su digli ruke na njega i uhvatili ga.
  47. Ali jedan od onih koji su tamo stajali izvukao je mač i udario prvosveštenikovog slugu i odsekao mu uho.
  48. Isus im je rekao: „Zar ste izašli kao na razbojnika s mačevima i toljagama da me uhvatite?
  49. Svaki dan sam bio s vama u hramu i poučavao i niste me uhvatili. Ali to je zato da se ispune Pisma.“*

    * Vidi: Isaija 53:7.

  50. Svi su ga učenici ostavili i pobegli.
  51. A za njim je išao jedan mladić ogrnut samo lanenom haljinom. Pokušali su da ga uhvate,
  52. ali on je ostavio haljinu i pobegao oskudno odeven.
  53. Zatim su Isusa odveli kod prvosveštenika. Tamo su se okupili svi sveštenički glavari, starešine i pismoznalci.
  54. Petar je izdaleka išao za njim sve do prvosveštenikovog dvorišta. Seo je sa slugama i grejao se uz vatru.
  55. Za to vreme sveštenički glavari i celi Sanhedrin* tražili su svedočanstvo protiv Isusa da bi ga ubili, ali nisu ga našli.

    * Jevrejski vrhovni sud.

  56. Mnogi su lažno svedočili protiv njega, ali im se svedočanstva nisu slagala.
  57. A neki su ustali i lažno svedočili protiv njega:
  58. „Mi smo ga čuli kako govori: ‘Razvaliću ovaj hram načinjen ljudskim rukama i za tri dana sagradiću drugi koji neće biti načinjen ljudskim rukama.’“
  59. Ali ni u tome im se svedočanstvo nije slagalo.
  60. Na kraju je prvosveštenik ustao, stao na sredinu i upitao Isusa: „Zar ništa ne odgovaraš? Šta kažeš na optužbe koje iznose protiv tebe?“
  61. Ali, on je ćutao i ništa nije odgovorio. Prvosveštenik ga je opet upitao: „Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga?“
  62. Tada mu je Isus rekao: „Jesam. I videćete Sina čovečijeg kako sedi s desne strane sile* i dolazi s oblacima nebeskim.“

    * Fraza „s desne strane sile (grčki: dinamis)“ odnosi se na izvršnu silu, kapacitet, ingerencije i punomoćja onoga koji je po autoritetu sledeći do Boga, tj. Hrista.

  63. Tada je prvosveštenik razderao svoje haljine i rekao: „Šta nam još trebaju svedoci?
  64. Čuli ste hulu. Šta mislite?“ I svi su mu presudili da zaslužuje smrt.
  65. Neki su počeli da ga pljuju, da mu pokrivaju lice i da ga udaraju pesnicama govoreći mu: „Ako si prorok, reci ko te je udario!“ I šamarajući ga, stražari su ga odveli.
  66. Dok je Petar bio dole u dvorištu, došla je jedna od prvosveštenikovih sluškinja
  67. i videvši Petra kako se greje, pogledala je pravo u njega i rekla: „I ti si bio s onim Nazarećaninom, Isusom.“
  68. A on je to porekao: „Niti ga znam, niti razumem šta govoriš.“ I izašao je u predvorje. I petao zapeva.
  69. Kad ga je sluškinja ugledala, opet je rekla onima koji su tamo stajali: „Ovaj je jedan od njih.“
  70. Ali on je to opet poricao. A malo kasnije su oni koji su tamo stajali još jednom rekli Petru: „Zaista, i ti si jedan od njih, jer si Galilejac i govor ti je takav.“
  71. A on je počeo da se kune i zaklinje: „Ne poznajem tog čoveka o kome govorite.“
  72. I odmah je petao zapevao po drugi put. I Petar se setio onoga što mu je Isus rekao: „Pre nego što petao dvaput zapeva, triput ćeš me se odreći.“ Tada je slomljen briznuo u plač.