Jevanđelje po Marku (6. glava)

  1. Otišao je odande i došao u svoj zavičaj, a njegovi učenici su išli za njim.
  2. Kad je došla Subota, počeo je da poučava u sinagogi. Mnogi koji su ga slušali bili su zadivljeni i rekli su: „Otkud to ovome? Otkud mu takva mudrost i kako to da njegove ruke čine takva čuda?
  3. Zar nije ovo tesar, Marijin* sin i Jakovljev, Josijin, Judin i Simonov brat? I zar nisu njegove sestre ovde s nama?“ I nisu hteli da veruju u njega.

    * Mirjam na hebrejskom.

  4. A Isus im je rekao: „Prorok nije bez časti nigde osim u svom zavičaju, među svojim rođacima i u svom domu.“
  5. Zato tamo nije učinio nijedno čudo, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnih i izlečio ih.
  6. Čudio se što nemaju vere. I obilazio je okolna sela i poučavao ljude.
  7. Zatim je pozvao dvanaestoricu, i počeo da ih šalje dva po dva, dajući im vlast* nad nečistim duhovima.

    * „Eksusija“ na grčkom, reč koja se javlja 103 puta u novosaveznim spisima, u značenju vlast, autoritet, pravo, privilegija, sloboda izbora, određena jurisdikcija, snaga…, posebno u terminima moralnog uticaja i činjenja.

  8. I obavezao ih je da ne nose na put ništa sem štapa – ni hleb, ni torbu, ni novac u pojasu –
  9. nego da obuju sandale i da ne nose dve haljine.
  10. Još im je rekao: „U koju kuću uđete, ostanite tamo sve dok ne odete iz tog mesta.
  11. A u mestu u kom vas ne prime i ne poslušaju vas, odlazeći odande otresite prašinu ispod svojih nogu njima za svedočanstvo. Zaista vam kažem, biće lakše Sodomu i Gomori u dan suda, nego tom gradu.“
  12. Tako su krenuli i propovedali da bi se ljudi pokajali.
  13. Isterivali su mnoge demone i mazali uljem mnoge bolesne i lečili ih.
  14. To je došlo do ušiju kralja Heroda, jer je Isusovo ime postalo poznato i govorilo se: „Jovan Krstitelj je uskrsnuo iz mrtvih i zato čini čuda.“
  15. A drugi su govorili: „To je Ilija.“ Treći su govorili: „To je prorok poput proroka iz prošlosti.“
  16. Kad je Herod to čuo, rekao je: „To je Jovan kome sam odrubio glavu, on je uskrsnuo iz mrtvih.“
  17. Jer sam Herod je poslao da uhvate Jovana i da ga vezanog bace u zatvor zbog Herodijade, žene svog brata Filipa, kojom se bio oženio.
  18. Jer Jovan je govorio Herodu: „Nije ti dozvoljeno da imaš ženu svog brata.“
  19. A Herodijada ga je mrzela i htela je da ga ubije, ali nije mogla,
  20. jer se Herod bojao Jovana, znajući da je on pravedan i svet čovek, pa ga je štitio. Kad god ga je slušao, bio je u velikoj nedoumici šta da uradi, ali ipak ga je rado slušao.
  21. Ali Herodijadi se pružila prilika kad je Herod na svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, vojnim zapovednicima i galilejskim prvacima.
  22. I ušla je Herodijadina kći i zaigrala. Svidela se Herodu i njegovim gostima. Kralj je rekao devojci: „Zatraži od mene što god hoćeš, i daću ti.“
  23. I zakleo joj se: „Što god zatražiš od mene, daću ti, pa bilo to i pola mog kraljevstva.“
  24. Ona je izašla i pitala svoju majku: „Šta da tražim?“ A ona joj je odgovorila: „Glavu Jovana Krstitelja.“
  25. I odmah je požurila kod kralja i rekla: „Hoću da mi smesta daš na poslužavniku glavu Jovana Krstitelja.“
  26. Kralj se veoma ražalostio, ali zbog zakletve i gostiju nije hteo da je odbije.
  27. Zato je kralj odmah poslao jednog od telesne straže i zapovedio mu da donese Jovanovu glavu. I ovaj je otišao i odrubio mu glavu u zatvoru
  28. i doneo je na poslužavniku i dao je devojci, a devojka ju je dala svojoj majci.
  29. Kad su njegovi učenici čuli za to, došli su i uzeli njegovo telo i položili ga u grob.
  30. Apostoli su se skupili kod Isusa i izvestili ga o svemu što su činili i čemu su poučavali.
  31. Tada im je rekao: „Pođite sa mnom na jedno pusto mesto i malo se odmorite.“ Jer su mnogi dolazili i odlazili, pa nisu imali vremena ni da jedu.
  32. Tako su sami otišli čamcem na jedno pusto mesto.
  33. Ali ljudi su ih videli kako odlaze, pa su mnogi saznali za to i iz svih gradova pohrlili su pešice i prestigli ih.
  34. A kad je izašao, video je silan narod, pa se sažalio na njih, jer su bili kao ovce bez pastira. I počeo je da ih poučava mnogo čemu.
  35. Kad je već bilo kasno, prišli su mu učenici i rekli: „Ovo je pusto mesto, a već je dan odmakao.
  36. Otpusti ih, neka idu u okolne zaseoke i na imanja da kupe sebi nešto za jelo.“
  37. Tada im on reče: „Vi im dajte da jedu.“ A oni mu rekoše: „Da odemo da kupimo hleba za dvesta denara* pa da im damo da jedu?“

    * Rimski srebrnik koji je težio 3,85 grama.

  38. On im reče: „Koliko hlebova imate? Idite i vidite!“ Kad su pogledali, rekli su: „Pet, i dve ribe.“
  39. I rekao je svima da posedaju u grupama po zelenoj travi.
  40. Posedali su u grupama po sto i po pedeset.
  41. On je uzeo pet hlebova i dve ribe, pogledao u nebo i izrekao blagoslov pa izlomio hlebove i dao ih učenicima da ih podele ljudima. I dve ribe je razdelio svima.
  42. Svi su jeli i nasitili se.
  43. Sakupili su ostatke, dvanaest punih korpi, i ostatke od riba.
  44. Onih koji su jeli hlebove bilo je pet hiljada muškaraca.
  45. I odmah je naterao svoje učenike da uđu u čamac i da krenu na drugu obalu prema Betsaidi, dok je on otpustio narod.
  46. Oprostio se s njima i otišao u goru da se moli.
  47. Uveče je čamac bio nasred mora, a on je sam bio na kopnu.
  48. Kad ih je video kako se muče veslajući, jer su plovili nasuprot vetru, oko četvrte noćne straže* došao je k njima, hodajući po moru. Ali hteo je da ih mimoiđe.

    * U pitanju je rimska podela noći na četiri dela od po tri sata, od zalaska do izlaska sunca.

  49. Kad su ga ugledali kako hoda po moru, pomislili su: „To je utvara!“ I počeli su da viču.
  50. Jer svi su ga videli i uplašili se. Ali on im se odmah obratio i rekao im: „Budite hrabri, ja sam! Ne bojte se.“
  51. I ušao je k njima u čamac i vetar je utihnuo. A oni su bili setno zadivljeni u sebi iznad mere i čudili se,
  52. jer nisu shvatili šta je značilo čudo sa hlebovima, nego im srce to i dalje nije moglo razumeti.
  53. Kad su prešli na kopno, došli su u Genizaret i usidrili čamac u blizini.
  54. Čim su izašli iz čamca, ljudi su ga prepoznali,
  55. pa su se rastrčali po celom tom kraju i počeli da na nosilima donose bolesne tamo gde su čuli da se on nalazi.
  56. I gde god bi ulazio – u sela, u gradove, u naselja – na trgove bi stavljali bolesne, i oni bi ga molili da dotaknu barem rub njegove haljine. I ko bi ga dotakao, ozdravio bi.