Jevanđelje po Marku (2. glava)

  1. Posle nekoliko dana opet je ušao u Kapernaum i pročulo se da je u jednoj kući.
  2. Zato su se mnogi skupili, toliko njih da više nije bilo mesta, čak ni pred vratima. On im je govorio [Božju] reč.
  3. I došli su ljudi i doneli mu paralizovanog čoveka. Nosila su ga četvorica.
  4. Pošto ga zbog naroda nisu mogli doneti do Isusa, otkrili su krov nad mestom gde je bio, napravili su otvor i spustili nosila na kojima je paralizovani ležao.
  5. Kad je Isus video njihovu veru, rekao je paralizovanome: „Sine, oprošteni su ti gresi.“
  6. A tamo su bili neki pismoznalci, koji su sedeli i razmišljali u svojim srcima:
  7. „Zašto ovaj tako govori? On huli. Ko može da oprašta grehe osim jednoga Boga?“
  8. Isus je odmah prepoznao u duhu da tako razmišljaju u sebi, pa im je rekao: „Zašto tako razmišljate u svojim srcima?
  9. Šta je lakše? Reći paralizovanome: ‘Gresi su ti oprošteni,’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoja nosila i hodaj?’
  10. Ali znajte da Sin čovečiji ima vlast da oprašta grehe na zemlji!“ Tada je rekao paralizovanome:
  11. „Tebi govorim, ustani, uzmi svoja nosila i idi kući.“
  12. I on je ustao, odmah uzeo svoja nosila i izašao pred svima. Svi su se zadivili i slavili su Boga, govoreći: „Tako nešto nikada nismo videli.“
  13. On je ponovo izašao na more. Sav narod je dolazio k njemu, a on ih je poučavao.
  14. Dok je prolazio tuda, ugledao je Levija, Alfejevog sina,* kako sedi na mestu gde se sakuplja porez, i rekao mu je: „Pođi za mnom.“ On je ustao i pošao za njim.

    * Ref. Matej 9:9; Luka 5:27.

  15. Kada je Isus bio za stolom u njegovoj kući, mnogi poreznici i grešnici bili su za stolom s njim i njegovim učenicima. Tamo je bilo mnogo onih koji su pošli za njim.
  16. Ali kada su ga pismoznalci, koji su bili fariseji videli da jede s grešnicima i poreznicima, rekli su njegovim učenicima: „Zar on jede s poreznicima i grešnicima?“
  17. Kada je Isus to čuo, rekao im je: „Ne treba lekar zdravima, nego bolesnima. Nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike na pokajanje.“
  18. Jovanovi učenici i fariseji imali su običaj da poste. Zato su došli i rekli mu: „Zašto Jovanovi učenici i farisejski učenici poste, a tvoji učenici ne poste?“
  19. A Isus im je rekao: „Zar mladoženjini prijatelji mogu da poste dok je mladoženja s njima? Sve dok je mladoženja s njima, ne mogu da poste.
  20. Ali doći će dani kad će se mladoženja uzeti od njih, i tada će postiti, u taj dan.
  21. Niko na staru haljinu ne prišiva zakrpu od sirove tkanine, inače se nova zakrpa otcepi sa stare tkanine i poderina postane još veća.
  22. I niko ne stavlja novo vino* u stare mehove. Inače vino pocepa mehove, pa propadnu i vino i mehovi. Nego se novo vino stavlja u nove mehove.“

    * „Oinos“ na grčkom odgovara hebrejskoj reči „jajin“ (vidi fusnotu za 1. Mojsijeva 27:25), i označava sok od grožđa u neprevrelom ili prevrelom stanju, zavisno od konteksta. U Novom savezu, ovaj termin koristi se 26 puta.

  23. Jednom je na šabate prolazio kroz žitna polja, a njegovi učenici su putem kidali klasje.
  24. Zato su mu fariseji rekli: „Gledaj ih! Zašto na šabate rade ono što se ne sme?“
  25. On im reče: „Zar nikad niste čitali šta je David učinio* kad mu je nestalo hrane i kad su ogladneli on i njegovi ljudi?

    * Vidi: 1. Samuelova 21:6.

  26. Kako je ušao u Božji dom, kad je Abijatar bio sveštenički poglavar, i pojeo hlebove za pokazivanje koje ne sme da jede niko osim sveštenika, a dao je i onima koji su bili s njim?“
  27. Zatim im reče: „Subota je stvorena radi čoveka, a ne čovek radi Subote.
  28. Dakle, sin čovečiji* je gospodar i Subote.“

    * Hebrejski: „ben adam“, čovek u opštem smislu.