Jevanđelje po Luki (5. glava)

  1. Jednom dok je stajao pored Genizaretskog jezera, narod se gurao oko njega i slušao reč Božju.
  2. Video je dva čamca na obali jezera, a ribari su izašli iz njih i ispirali mreže.
  3. Ušao je u jedan od tih čamaca, koji je bio Simonov, i zamolio ga da se malo otisnu od kopna. Tada je seo i iz čamca poučavao narod.
  4. Kad je prestao da govori, rekao je Simonu: „Otplovi tamo gde je duboko, pa bacite svoje mreže i lovite.“
  5. A Simon je rekao: „Učitelju, celu noć smo se mučili i ništa nismo ulovili, ali kad ti tako kažeš, baciću mreže.“
  6. Kad su to učinili, uhvatili su toliko mnogo riba da su mreže počele da im se cepaju.
  7. Zato su mahnuli svojim drugovima u drugom čamcu da dođu i da im pomognu. Oni su došli i napunili oba čamca, tako da su skoro potonuli.
  8. Kad je Simon Petar to video, pao je Isusu pred noge i rekao: „Gospode, idi od mene jer sam grešan čovek.“
  9. Jer kad su videli koliko su ribe ulovili, začudili su se i on i svi koji su bili s njim,
  10. a isto tako i Jakov i Jovan, Zevadjevi sinovi, koji su bili Simonovi saradnici. Ali Isus je rekao Simonu: „Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude.“
  11. Tako su izvukli čamce na kopno, ostavili sve i pošli za njim.
  12. Dok je bio u jednom gradu, pojavio se čovek pun gube. Kad je ugledao Isusa, pao je ničice i zamolio ga: „Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti.“
  13. Ispruživši ruku, dotakao ga je i rekao: „Hoću. Očisti se.“ I guba je istog časa nestala s njega.
  14. I obavezao ga je: „Nikome ništa ne govori, nego idi, pokaži se svešteniku i prinesi žrtvu za svoje očišćenje, kao što je Mojsije propisao, za svedočanstvo njima.“
  15. Glas o njemu sve se više širio i ljudi su se u velikom broju okupljali da ga slušaju i da budu izlečeni od svojih bolesti.
  16. A Isus se povlačio na pusta mesta u pustinji i molio se.
  17. Dok je jednog dana poučavao, tamo su sedeli fariseji i učitelji zakona koji su došli iz svih galilejskih i judejskih sela i iz Jerusalima. A Gospodnja sila je bila s njim da bi lečio.
  18. Neki ljudi su doneli na nosilima jednog čoveka koji je bio paralizovan i tražili su način da ga unesu i stave pred njega.
  19. Pošto ga zbog naroda nisu mogli uneti, popeli su se na krov, napravili otvor među crepovima i spustili ga na nosilima među one koji su bili pred Isusom.
  20. Kad je video njihovu veru, rekao je: „Čoveče, oprošteni su ti gresi.“
  21. Tada su pismoznalci i fariseji počeli da rasuđuju: „Ko je ovaj što huli? Ko može opraštati grehe osim samog Boga?“
  22. Isus je prozreo o čemu razmišljaju, pa im je rekao: „O čemu razmišljate u svojim srcima?
  23. Šta je lakše? Reći: ‘Gresi su ti oprošteni,’ ili reći: ‘Ustani i hodaj?’
  24. Ali znajte da Sin čovečiji ima vlast na zemlji da oprašta grehe!“ Tada je paralizovanom čoveku rekao: „Tebi govorim, ustani, uzmi svoja nosila i idi kući.“
  25. On je odmah ustao pred njima, uzeo nosila na kojima je ležao i otišao kući, slaveći Boga.
  26. Tada su svi do jednog ostali zadivljeni, i slavili su Boga i puni straha govorili: „Danas smo videli nešto neverovatno!“
  27. Posle toga izašao je i ugledao poreznika koji se zvao Levije kako sedi na mestu gde se sakuplja porez, i rekao mu je: „Pođi za mnom.“
  28. On je sve ostavio, ustao i pošao za njim.
  29. Levije je za njega priredio veliku gozbu u svojoj kući. A za stolom je bilo i mnogo poreznika i drugih ljudi.
  30. Tada su fariseji i njihovi pismoznalci prigovarali njegovim učenicima: „Zašto jedete i pijete s poreznicima i grešnicima?“
  31. Isus im je odgovorio: „Ne treba lekar zdravima, nego bolesnima.
  32. Nisam došao da pozovem pravednike na pokajanje, nego grešnike.“
  33. A oni su mu rekli: „Jovanovi učenici često poste i upućuju molbe, a to rade i farisejski učenici, a tvoji jedu i piju.“
  34. Isus im je rekao: „Zar možete mladoženjine prijatelje naterati da poste dok je mladoženja s njima?
  35. Ali doći će dani kad će se mladoženja uzeti od njih, i tada će postiti, u te dane.“
  36. Zatim im je ispričao jedno poređenje:* „Niko ne seče zakrpu od nove haljine da bi je prišio na staru haljinu. Inače se nova zakrpa iscepa, a i zakrpa od nove haljine ne odgovara staroj.

    * Ili: „parabolu“.

  37. I niko ne stavlja novo vino u stare mehove. Inače će novo vino pocepati mehove i proliće se, a mehovi će propasti.
  38. Nego se novo vino mora staviti u nove mehove, i oboje će se sačuvati.
  39. Niko ko je pio staro vino ne želi odmah novo jer kaže: ‘Staro je dobro.’“