Jevanđelje po Luki (4. glava)

  1. Isus se, pun Duha svetog, vratio s Jordana, i Duh ga je vodio po pustinji
  2. četrdeset dana, a Đavo ga je iskušavao. Tih dana ništa nije jeo, pa kad su oni istekli, ogladneo je.
  3. Tada mu je Đavo rekao: „Ako si sin Božji, reci ovom kamenu da postane hleb.“
  4. Isus mu reče: „Pisano je: ‘Čovek ne živi samo od hleba, već od svake objave Božje.’“*

    * Vidi: 5. Mojsijeva 8:3.

  5. Zatim ga je odveo na visinu i pokazao mu odjednom sva kraljevstva sveta.
  6. I Đavo mu je rekao: „Daću ti vlast nad svima njima i njihovu slavu, jer je meni predata i dajem je kome hoću.
  7. Ako mi se, dakle, pokloniš, sva će vlast biti tvoja.“
  8. Isus mu na to reče: „Idi od mene Sotono. Pisano je: ‘Gospodu, svom Bogu se pokloni i jedino njemu služi.’“
  9. Tada ga je odveo u Jerusalim, postavio ga na vrh hramskog zida i rekao mu: „Ako si sin Božji, baci se odavde dole!
  10. Jer je pisano da će anđele svoje uputiti da te zaštite,
  11. i da će te nositi na rukama svojim, da negde ne zapneš o kamen nogom svojom.“*

    * Psalam 91:11.

  12. A Isus mu na to reče: „Kazano je: ‘Ne iskušavaj Gospoda, svog Boga.’“*

    * Vidi: 5. Mojsijeva 6:16.

  13. Kada je Đavo završio sa svim tim kušanjima, otišao je od njega do neke druge prilike.
  14. Isus se u snazi Duha vratio u Galileju i dobar glas o njemu proširio se po celoj okolini.
  15. Poučavao je u njihovim sinagogama, i svi su ga poštovali.
  16. Došao je u Nazaret, gde je odrastao. Na dan šabata, po svom običaju, ušao je u sinagogu i ustao da čita.
  17. Dali su mu svitak proroka Isaije, a on je otvorio svitak i našao mesto gde je bilo napisano:
  18. „Gospodnji Duh je na meni, jer me je Bog pomazao da objavim dobru vest siromašnima, da iscelim one slomljenog srca, da propovedam oslobođenje zarobljenima i vraćanje vida slepima, da pustim potlačene na slobodu,
  19. da propovedam Gospodnju godinu milosti.“*

    * Vidi: Isaija 61:1-2.

  20. Tada je smotao svitak, vratio ga poslužitelju i seo. Oči svih u sinagogi bile su uprte u njega.
  21. I rekao im je: „Danas su se ispunile ove reči iz Pisma koje ste upravo čuli.“
  22. I svi su mu odobravali i divili se rečima blagodati* koje su izlazile iz njegovih usta. I govorili su: „Zar nije ovo Josifov sin?“

    * Ili: Božje nezaslužive dobrote i milosti.

  23. Tada im je rekao: „Sigurno ćete na mene primeniti ovu izreku: ‘Lekaru, izleči sam sebe!’ I reći ćete: ‘Učini i ovde, u svom zavičaju, ono što smo čuli da se dogodilo u Kapernaumu.’“
  24. I još je rekao: „Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju.
  25. Istinu vam kažem: Bilo je mnogo udovica u Izraelu u Ilijino vreme, kad je nebo bilo zatvoreno tri godine i šest meseci, tako da je u celoj zemlji nastala velika glad,
  26. ali Ilija nije bio poslat nijednoj od tih žena nego samo udovici u Sarepti,* u sidonskoj zemlji.

    * Vidi: 1. Kraljevima 17:10.

  27. Isto tako, u vreme proroka Eliše u Izraelu je bilo mnogo gubavaca, ali nijedan od njih nije bio očišćen osim Namana, Sirijca.“*

    * Vidi: 2. Kraljevima 5:1-14.

  28. A svi koji su to čuli u sinagogi, napunili su se gnevom,
  29. pa su ustali, isterali ga iz grada i odveli na liticu na brdu na kome je sagrađen njihov grad, s namerom da ga bace s litice.
  30. Ali on je prošao između njih i otišao svojim putem.
  31. I sišao je u Kapernaum, grad u Galileji. I poučavao ih je na šabate,
  32. a oni su bili zadivljeni njegovim učenjem, jer je govorio kao onaj koji ima autoritet od Boga.
  33. A u sinagogi je bio jedan čovek opsednut duhom nečistim, demonom. I povikao je na sav glas:
  34. „Ha! Šta mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao da nas uništiš? Znam ko si: Sveti od Boga.“
  35. Isus ga je prekorio: „Umukni i izađi iz njega!“ Tada je demon pred njima oborio čoveka i izašao iz njega, a da mu nije naudio.
  36. I svi su se začudili i govorili jedan drugom: „Kakve su to reči? On s vlašću i silom zapoveda nečistim duhovima, i oni izlaze?“
  37. Glas o njemu širio se po svoj okolini.
  38. Zatim je ustao, izašao iz sinagoge i ušao u Simonovu kuću. Simonovu taštu je mučila velika groznica, pa su ga zamolili da joj pomogne.
  39. I on je stao iznad nje, zapretio groznici i ona ju je pustila. Žena je odmah ustala i služila ih.
  40. Kad je sunce zalazilo, svi koji su imali bolesnike koji su bolovali od raznih bolesti dovodili su ih k njemu. On je polagao ruke na svakoga od njih i lečio ih.
  41. A i demoni su izlazili iz mnogih, vičući: „Ti si Hrist, Sin Božji!“ Ali on ih je prekorevao i nije im dopuštao da govore, jer su znali da je on Hristos.
  42. Kad je svanulo, izašao je i otišao na jedno pusto mesto, a narod ga je tražio. Došli su do njega i hteli su da ga zadrže da ne ode od njih.
  43. Ali on im je rekao: „I drugim gradovima moram objaviti dobru vest o Božjem kraljevstvu, jer sam radi toga poslat.“
  44. Tako je nastavio da propoveda po judejskim sinagogama.