Jevanđelje po Luki (24. glava)

  1. A na prvi od šabata,* vrlo rano, otišle su na grob, i neke druge [žene] sa njima, noseći mirise koje su pripremile.

    * Izraz „prvi od šabata“ odnosi se na početak brojanja sedam sedmica (period Omera) zvanih šabati do Pedesetnice (Šavuot). Taj dan je ujedno bio praznik Prvih snopova ili prvina (vidi: 3. Mojsijeva 23:15-16).

  2. Ali našle su kamen odvaljan sa ulaza u grob.
  3. Kad su ušle, nisu našle telo Gospoda Isusa.
  4. I dok su stajale zbunjene zbog toga, dva čoveka u blistavoj odeći stala su pored njih.
  5. Uplašile su se i pognule lice k zemlji, a oni su im rekli: „Zašto tražite živoga među mrtvima?
  6. On nije ovde, nego je uskrsnuo. Setite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji
  7. da Sin čovečiji mora biti predat u ruke grešnicima, da mora biti razapet i da će treći dan uskrsnuti.“
  8. Tada su se setile njegovih reči.
  9. Otišle su od groba i javile sve to jedanaestorici i svima ostalima.
  10. To su bile Marija Magdalena, Jovana i Marija, Jakovljeva majka. I ostale žene koje su bile s njima ispričale su to apostolima.
  11. Ali njima su te reči zvučale kao besmislica i nisu im verovali.
  12. Ali Petar je ustao i otrčao do groba. Zavirio je unutra i video samo zavoje. Zatim je otišao, čudeći se u sebi onome što se dogodilo.
  13. Istog tog dana dvojica od njih putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno šezdeset stadija* od Jerusalima.

    * Oko 11 kilometara.

  14. Razgovarali su među sobom o svemu što se dogodilo.
  15. Dok su tako razgovarali i raspravljali, prišao im je sam Isus i pošao s njima.
  16. Ali njihovim očima nije bilo dato da ga prepoznaju.
  17. On ih je upitao: „O čemu to usput raspravljate među sobom?“ A oni su se, žalosnog lica, zaustavili.
  18. Jedan od njih, koji se zvao Kleopa, odgovorio mu je: „Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu koji ne zna šta se u njemu ovih dana događalo?“
  19. On ih je upitao: „Šta to?“ Odgovorili su mu: „Ono što se dogodilo s Isusom Nazarećaninom, koji je bio prorok silan na delu i reči pred Bogom i celim narodom.
  20. Naši sveštenički glavari i poglavari predali su ga da bude osuđen na smrt i razapeli su ga.
  21. A mi smo se nadali da je on taj koji će izbaviti Izrael. Osim toga, ovo je treći dan kako se to dogodilo.
  22. Još su nas zbunile neke žene koje su s nama, jer su rano ujutru bile kod groba,
  23. ali nisu našle telo, pa su došle i rekle da su im se pokazali anđeli koji su rekli da je on živ.
  24. Tada su neki od naših otišli do groba i našli sve kako su žene rekle, ali njega nisu videli.“
  25. A on im je rekao: „O kako ste bezumni i sporog srca da poverujete u sve što su govorili proroci!
  26. Zar nije trebalo da Hristos sve to pretrpi i da uđe u svoju slavu?“*

    * Vidi: Isaija 53. glava; Psalam 22:1.

  27. I počevši od Mojsija i svih Proroka, protumačio im je ono što je pisano o njemu u svim Pismima.
  28. Kad su se približili selu u koje su išli, izgledalo je kao da je on hteo da nastavi put.
  29. Ali oni su ga nagovarali: „Ostani s nama, jer je blizu veče, dan je odmakao.“ I on je ušao da ostane s njima.
  30. Dok je s njima bio za stolom, uzeo je hleb i blagoslovio ga. Zatim ga je izlomio i davao im ga.
  31. Tada su im se otvorile oči i prepoznali su ga, a on je nestao pred njima.
  32. I rekli su jedan drugome: „Zar nam nije srce gorelo dok nam je putem govorio, dok nam je tumačio Pisma?“
  33. Istog časa su ustali i vratili se u Jerusalim. Našli su jedanaestoricu i one koji su bili okupljeni s njima
  34. kako govore: „Gospod je zaista uskrsnuo i pojavio se Simonu!“
  35. Tada su i oni ispričali šta se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali po tome kako je izlomio hleb.
  36. Dok su o tome razgovarali, Isus je stao među njih i rekao im: „Mir vama.“
  37. A oni su, uplašeni i puni straha, pomislili da vide duha.
  38. Zato im je rekao: „Zašto ste se prepali? Zašto se sumnje javljaju u vašim srcima?
  39. Pogledajte moje ruke i moje noge. To sam ja. Opipajte me i videćete, jer duh nema meso i kosti kao što vidite da ja imam.“
  40. Kad je to rekao, pokazao im je ruke i noge.
  41. I dok od radosti još nisu verovali, nego su se čudili, upitao ih je: „Imate li ovde nešto za jelo?“
  42. Pružili su mu komad pečene ribe i saće meda,
  43. i on ih je uzeo i pojeo pred njihovim očima.
  44. Tada im je rekao: „To je ono o čemu sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se mora ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i u Psalmima.“
  45. Tada im je otvorio um da razumeju Pisma*

    * Isus je objasnio osnove razumevanja Svetog pisma putem poređenja spisa koji govore o istom predmetu. Vidi takođe Nehemija 8:8; 2. Timoteju 3:16.17; 2. Petrova 1:19-21.

  46. i rekao im je: „Tako je napisano, da će Hristos stradati* i treći dan ustati iz mrtvih*

    * 1) Vidi: Isaija 53. glava. 2) Vidi: Matej 12:40; uporedi sa Jona 2:1.

  47. i da će se u njegovo ime propovedati o pokajanju za oproštenje greha,* među svim narodima počevši od Jerusalima,

    * Vidi: Jeremija 31:34.

  48. i vi ćete biti svedoci toga.
  49. I evo, šaljem vam ono što je obećao moj Otac. Zato ostanite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu odozgo.“
  50. Zatim ih je izveo do Betanije pa je podigao ruke i blagoslovio ih.
  51. I dok ih je blagosiljao, udaljio se od njih i počeo da uzlazi na nebo.
  52. A oni su mu se poklonili i s velikom radošću se vratili u Jerusalim.
  53. I stalno su bili u hramu blagosiljajući Boga. Amin.