Psalmi (22. glava)

  1. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Zašto si daleko od spasenja moga, od reči vapaja mojih?
  2. Bože moj, danju te zovem, a ti se ne odazivaš, noću zovem, i ne sustajem.
  3. A ti si svet, obavijen si hvalama Izraelovim.
  4. U tebe su se uzdali očevi naši, uzdali su se i ti si ih izbavljao.
  5. Tebi su vapili i bili su spaseni, u tebe su se uzdali i nisu se osramotili.
  6. A ja sam samo crv, a ne čovek, ruglo ljudima i prezir narodu.
  7. Svi koji me vide rugaju mi se, podrugljivo usta otvaraju, odmahuju glavom i govore:
  8. „Na Gospoda se oslonio. Neka ga on spase! Neka ga on izbavi, kad mu je tako drag!“
  9. Jer ti si me izvadio iz utrobe majčine, ti si mi pouzdanje ulio još na grudima majke moje.
  10. Tebi sam od rođenja poveren, od utrobe majke moje ti si Bog moj.
  11. Ne budi daleko od mene, jer je nevolja blizu, jer drugoga pomoćnika nemam.
  12. Opkolilo me je mnoštvo mladih bikova, okružili su me jaki bikovi sa Bašana.
  13. Na mene otvaraju usta svoja, kao lav koji plen kida i riče.
  14. Kao voda razlivam se, razdvajaju se sve kosti moje. Srce moje kao vosak postaje, rastapa se duboko u meni.
  15. Sasušila se snaga moja kao komad grnčarije, i jezik mi se za nepce lepi, u prah smrtni ti me stavljaš.
  16. Jer psi su me opkolili, gomila zlikovaca okružila me je. Probodoše ruke moje i noge moje.
  17. Sve kosti svoje izbrojiti mogu. Oni gledaju, zure u mene.
  18. Haljine moje dele među sobom, i za odeću moju žreb bacaju.
  19. Ali ti, Gospode, ne budi daleko. Snago moja, u pomoć mi pohitaj.
  20. Dušu moju od mača izbavi, dušu moju jedinu od šape pasje.
  21. Spasi me od usta lavljih, usliši me i spasi od rogova divljeg bika.
  22. Objaviću ime tvoje braći svojoj, hvaliću te usred mnoštva okupljenog.
  23. Vi koji se Gospoda bojite, hvalite ga! Svi koji ste potomstvo Jakovljevo, slavite ga! Budite u strahu pred njim, svi koji ste potomstvo Izraelovo.
  24. Jer on ne prezire patnju nevoljnika, niti mu je ona mrska, lice svoje nije od njega okrenuo, i kad je k njemu za pomoć zavapio, on ga je uslišio.
  25. Zbog dela tvojih hvaliću te usred velikog mnoštva okupljenog. Zavete svoje ispuniću pred onima koji se njega boje.
  26. Krotki će jesti i nasitiće se; hvaliće Gospoda oni koji ga traže. Srca vaša neka večno žive.
  27. Svi krajevi zemaljski setiće se Gospoda i obratiće se njemu. I sva plemena iz svih naroda pokloniće se pred tobom.
  28. Jer Gospodu pripada vlast kraljevska, on nad narodima vlada.
  29. Svi bogati na zemlji ješće i pokloniće se, pred njim će se pokloniti svi koji u prah silaze, i niko neće dušu svoju živom sačuvati.
  30. Potomstvo će njemu služiti, o Gospodu će se govoriti sledećem naraštaju.
  31. Doći će oni i pričaće o pravednosti njegovoj narodu koji će se roditi, govoreći da je On to učinio.