Psalmi (27. glava)

  1. Gospod je svetlost moja i spasenje moje. Koga da se bojim? Gospod je snaga života moga. Pred kim da strepim?
  2. Kad su zločinci krenuli na mene da mi telo izjedu, protivnici moji i neprijatelji moji, posrnuli su i pali.
  3. Da se protiv mene i vojska ulogori, srce se moje bojati neće. Da se i rat protiv mene povede, i tada ću se u Boga pouzdati.
  4. Za jedno molim Gospoda, samo to tražim, da živim u domu Gospodnjem sve dane života svoga, da bih gledao krasotu Gospodnju, i istraživao u hramu njegovom.
  5. Jer u dan nevolje on će me sakriti u zaklon svoj, skloniće me na skrovito mesto, u šator svoj, visoko na stenu on će me podići.
  6. Zato će se glava moja uzvisiti iznad neprijatelja oko mene, i u šatoru njegovom prinosiću na žrtvu poklike radosne, pevaću Gospodu i pesmom ću ga hvaliti.
  7. Gospode, čuj glas moj kad te zovem, smiluj mi se i usliši me.
  8. Srce moje tebi je reklo: tražih tvoje lice, tvoje lice, ja tražim.
  9. Ne okreći od mene lice svoje. Ne odbacuj u gnevu slugu svoga. Budi pomoć moja. Ne napuštaj me i ne ostavljaj me, Bože spasenja moga.
  10. Ako me i otac i majka ostave, Gospod će me prihvatiti.
  11. Gospode, pouči me putu svome, vodi me stazom čestitosti i čuvaj me od neprijatelja.
  12. Nemoj me predati duši protivnika mojih, jer su na mene ustali svedoci lažni, i onaj iz koga izbija nasilje.
  13. Da nisam verovao da ću videti dobrotu Gospodnju u zemlji živih, šta bi sa mnom bilo!
  14. Uzdaj se u Gospoda; budi odvažan i neka srce tvoje bude odlučno. Uzdaj se u Gospoda.