Psalmi (147. glava)

  1. Hvalite Gospoda! Jer je dobro pesmom hvaliti Boga našega, divno je – on je hvale dostojan.
  2. Gospod Jerusalim gradi, Izraelce rasejane skuplja.
  3. On leči one koji su slomljenog srca, i previja njihove bolne rane.
  4. On zvezde prebrojava. I sve ih po imenu zove.
  5. Velik je naš Gospod i silna je moć njegova. Razum je njegov nemerljiv.
  6. Gospod pomaže krotkima, a zle do zemlje ponižava.
  7. Uzvratite Gospodu pesmama zahvalnosti, pesmom uz harfu hvalite Boga našega,
  8. onome koji nebo oblacima zastire, koji zemlji kišu sprema, koji daje da po gorama niče trava zelena.
  9. On životinjama hranu daje, mladim gavranima kada grakću.
  10. Za snagu konja on ne mari, niti ga raduju hitre noge ljudske.
  11. Gospoda raduju oni koji ga se boje, oni koji čekaju milost njegovu.
  12. Slavi Gospoda, Jerusalime! Hvali Boga svoga, Cione!
  13. Jer je on učvrstio prevornice vrata tvojih, blagoslovio je sinove tvoje usred tebe.
  14. Mir daje zemlji tvojoj, siti te najboljom pšenicom.
  15. Kazivanje svoje na zemlju šalje, brzo trči reč njegova.
  16. Sneg kao vunu daje, inje kao pepeo prosipa.
  17. Led svoj kao zalogaje baca. Pred tom njegovom hladnoćom, ko opstati može?
  18. Reč svoju šalje i topi ih. Vetrom svojim duva i vode teku.
  19. Reč svoju govori Jakovu, propise svoje i zakone svoje Izraelu.
  20. Nije tako učinio nijednom drugom narodu, i zakone njegove oni ne znaju. Hvalite Gospoda!