Psalmi (42. glava)

  1. Kao što košuta za potocima čezne, tako, Bože, duša moja za tobom čezne.
  2. Duša je moja žedna Boga, Boga živoga. Kada ću pred Boga doći i pred njim se pojaviti?
  3. Dan i noć suze su hrana moja, dok mi oni po ceo dan govore: „Gde je Bog tvoj?“
  4. Duša moja gine u meni kad se setim kako sam s mnoštvom išao, i polako pred njima u dom Božji hodio, uz radosno klicanje i zahvaljivanje, uz klicanje mnoštva koje slavi praznik.
  5. Zašto si očajna, dušo moja, zašto si nemirna u meni? Čekaj Boga, jer ću ga ja još hvaliti kao velikog spasitelja svoga.
  6. Bože moj, duša je moja u očaj zavijena. Zato se tebe sećam, iz zemlje jordanske i s vrhova Hermona, s gore male.
  7. Vodeni bezdan dovikuje vodenom bezdanu šumom slapova tvojih. Sve pobesnele vode i talasi tvoji prešli su preko mene.
  8. Danju će Gospod slati milost svoju, a ja ću noću pevati o njemu, i moliću se Bogu života svoga.
  9. Reći ću Bogu, steni svojoj: „Zašto si me zaboravio? Zašto idem žalostan, dok me neprijatelj tlači?“
  10. Kosti se moje lome od ruganja neprijatelja mojih, dok mi po ceo dan govore: „Gde je Bog tvoj?“
  11. Zašto si očajna, dušo moja, zašto si nemirna u meni? Čekaj Boga, jer ću ga ja još hvaliti kao velikog spasitelja svoga i Boga svoga.