Psalmi (141. glava)

  1. O Gospode, tebe prizivam. Požuri ka meni! Prigni uho glasu mome kad te dozivam!
  2. Neka molitva moja pred tobom bude kao pripremljeni kâd, podizanje ruku mojih kao večernji prinos od žita.
  3. Postavi, Gospode, stražu na usta moja, čuvara na vrata usana mojih.
  4. Ne daj srcu mome da se prikloni ikakvom zlu, pa da u zloći sramotna dela činim zajedno s ljudima koji zlo čine. I ne daj da jedem poslastica njihovih.
  5. Ako me udari pravednik, to je znak ljubavi, ako me ukori, to je ulje za glavu moju koje glava moja neće odbiti. Čak ću se i moliti za njega kad u nevolji bude.
  6. Sudije naroda bačene su niz liticu, a narod je čuo reči moje, kako su prijatne.
  7. Kao što su drva rasuta po zemlji kad ih ko seče i cepa, tako su i kosti naše rasute na vratima groba.
  8. Ali oči su moje u tebe uprte, o Gospode. Ti si utočište moje. Ne daj da duša moja u smrt ode.
  9. Sačuvaj me da se ne uhvatim u zamku koju su mi postavili, čuvaj me od klopki onih koji zlo čine.
  10. Svi će zli pasti u mrežu koju su sami postavili, a ja ću sve to izbeći.