Psalmi (44. glava)

  1. Ušima svojim čuli smo, Bože, očevi naši pričali su nam o delima koja si učinio u danima njihovim, u danima davnim.
  2. Rukom svojom narode si oterao, a njih si zasadio. Razbio si plemena i oterao ih.
  3. Nisu svojim mačem zemlju zauzeli, niti im je mišica njihova spasenje donela. Učinila je to desnica tvoja i mišica tvoja i svetlost lica tvoga, jer su ti bili mili.
  4. Bože, ti si Kralj moj. Spasenje veličanstveno pošalji Jakovu.
  5. S tobom ćemo oboriti protivnike svoje, u ime tvoje zgazićemo one koji ustaju na nas.
  6. Jer nisam se u luk svoj pouzdao, i nije me mač moj spasao.
  7. Ti si nas spasao od protivnika naših, i posramio si one koji nas silno mrze.
  8. Bogu ćemo hvalu davati po ceo dan, i doveka ćemo ime tvoje slaviti.
  9. A sad nas odbacuješ i ponižavaš, i ne ideš s vojskom našom.
  10. Puštaš da okrećemo leđa pred protivnikom, pljačkaju nas oni koji nas silno mrze.
  11. Daješ nas kao ovce, da nas jedu, i rasejao si nas među narode.
  12. Prodao si narod svoj u bescenje, i nisi se obogatio prodajom njihovom.
  13. Postavio si nas za ruglo susedima našim, smeju nam se i rugaju svi oko nas.
  14. Učinio si da se o nama podrugljivo priča* među narodima, da plemena podrugljivo odmahuju glavom kad nas vide.

    * Doslovno: „Učinio si nas poslovicom (izrekom)“.

  15. Ceo dan poniženje je moje preda mnom, i sramota pokriva lice moje,
  16. zbog glasa onoga koji me sramoti i o meni pogrdno govori, zbog neprijatelja i onoga koji mi se sveti.
  17. Sve nas je to snašlo, ali mi te nismo zaboravili, i nismo pogazili savez tvoj.
  18. Srce naše nije bezverno odstupilo, niti su stope naše skrenule sa staze tvoje.
  19. Jer si nas razbio na mestu gde se monstrumi skupljaju, i pokrivaš nas gustom tamom.
  20. Da smo zaboravili ime Boga svoga, ili u molitvi širili ruke tuđem bogu,
  21. zar to Bog ne bi saznao? Jer on poznaje tajne srca.
  22. Zbog tebe nas stalno ubijaju, smatraju nas ovcama za klanje.
  23. Ustani! Zašto spavaš, o Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas doveka.
  24. Zašto okrećeš lice svoje? Zašto zaboravljaš nevolju našu i patnju našu?
  25. Jer duša se naša do praha savila, stomak se naš za zemlju prilepio.
  26. Ustani i pomozi nam, otkupi nas zbog ljubavi svoje.