Psalmi (109. glava)

  1. Bože hvale moje, nemoj ćutati.
  2. Jer se usta zla i lukava otvaraju na mene. Govore o meni jezikom lažljivim,
  3. rečima mržnje okružuju me, i bez razloga bore se protiv mene.
  4. Na ljubav moju neprijateljstvom uzvraćaju, a ja se samo molim.
  5. Vraćaju mi zlo za dobro, i mržnju za ljubav moju.
  6. Postavi nad neprijateljem mojim onog ko je zao, i neka mu protivnik zdesna stoji.
  7. Kad mu se bude sudilo, neka se kao zločinac pokaže, i molitva njegova neka greh bude!
  8. Dana njegovih neka malo bude, i njegovu nadgledničku službu neka drugi preuzme!
  9. Deca njegova neka siročad postanu, a žena njegova udovica!
  10. Neka sinovi njegovi lutaju okolo, neka prose, i neka izađu iz opustelih mesta svojih da hleba traže!
  11. Neka mu zelenaš prigrabi sve što ima, neka tuđinci razgrabe plod truda njegovog!
  12. Neka ne bude nikog ko bi mu milost pokazao, i neka ne bude nikog ko bi se smilovao deci njegovoj kad bez oca ostanu!
  13. Neka se istrebi potomstvo njegovo! U sledećem naraštaju neka se izbriše ime njihovo!
  14. Neka se Gospod seti prestupa praočeva njegovih, i greh majke njegove neka se ne izbriše!
  15. Neka to stalno bude Gospodu pred očima, i neka izbriše sa zemlje sećanje na njih!
  16. Jer se zli nije setio milost da pokaže, nego je progonio nevoljnika i sirotog i onoga ko je tužnog srca, da ga ubije.
  17. Prokletstvo je voleo, pa ga je i snašlo. Blagoslovu se nije radovao, i zato je daleko od njega.
  18. Prokletstvo je odenuo kao haljinu svoju. Zato je ono kao voda ušlo u njega i kao ulje u kosti njegove.
  19. Neka mu ono bude kao haljina koju odeva i kao pojas kojim je stalno opasan!
  20. To je plata od Gospoda onom koji mi se protivi, i onima koji zlo govore protiv duše moje.
  21. A ti si Gospod. Učini mi dobro, radi imena svoga. Izbavi me jer je dobra milost tvoja.
  22. Jer me nevolja i jad pritiskaju, i srce je moje ranjeno u meni.
  23. Kao sena kad nestaje, tako i ja odlazim; otresen sam kao da sam skakavac.
  24. Kolena moja klecaju od posta, i telo se moje osušilo, nema ulja na njemu.
  25. A njima sam ruglo postao, kad me vide, prezirno glavom odmahuju.
  26. Pomozi mi, o Gospode, Bože moj, spasi me po milosti svojoj.
  27. Neka znaju da je ovo tvoja ruka, da si ti, Gospode, ovo učinio.
  28. Oni neka proklinju, a ti me blagosiljaj. Ustaju na mene, ali neka se posrame, a sluga tvoj neka se raduje.
  29. Neka se protivnici moji poniženjem zaodenu, i neka se sramotom svojom kao plaštem ogrnu.
  30. Slaviću Gospoda na sav glas ustima svojim, usred mnoštva hvaliću ga.
  31. Jer će on stati zdesna sirotome, da ga spase od onih koji sude duši njegovoj.