Psalmi (108. glava)

  1. Postojano je srce moje, Bože. Pevaću ti i pesmom ću te hvaliti, duša moja pevaće ti i pesmom te hvaliti.
  2. Preni se, žičani instrumentu, i ti, harfo! Zoru ću probuditi.
  3. Gospode, hvaliću te među narodima, i pesmom ću te hvaliti među plemenima.
  4. Jer je do nebesa velika ljubav tvoja, i istina tvoja sve do oblaka.
  5. Uzvisi se iznad nebesa, Bože, slava tvoja neka bude nad svom zemljom.
  6. Da bi se izbavili oni koje voliš, spasi nas desnicom svojom i usliši me.
  7. Bog je rekao u svetosti svojoj: „Radovaću se, u nasledstvo ću Šekem dati, izmeriću ravnicu Sukot.
  8. Gilad je moj, Manasija je moj, Jefrem je tvrđava poglavara moga, Juda je vladalačka palica moja.
  9. Moab je posuda u kojoj ću noge oprati. Na Edom ću baciti sandalu svoju. Nad Filistejom ću pobednički klicati.“
  10. Ko će me dovesti do utvrđenog grada? Ko će me voditi sve do Edoma?
  11. Zar nećeš ti, Bože, koji si nas odbacio, pa više ne ideš s vojskama našim iako si Bog naš?
  12. Pruži nam pomoć u nevolji, jer je uzalud nadati se spasenju od čoveka.
  13. U Bogu ćemo odvažnost steći, on će zgaziti protivnike naše.