Psalmi (35. glava)

  1. Gospode, vodi parnicu moju protiv protivnika mojih, ratuj protiv onih koji protiv mene ratuju.
  2. Uzmi mali i veliki štit, ustani i pomozi mi.
  3. Izvuci koplje i dvoseklu sekiru i dočekaj one koji me progone. Reci duši mojoj: „Ja sam spasenje tvoje.“
  4. Neka se postide i budu poniženi oni koji gone dušu moju. Neka ustuknu i posrame se oni koji mi nevolju smišljaju.
  5. Neka budu kao pleva pred vetrom, i neka ih anđeo Gospodnji tera.
  6. Put njihov neka bude taman i klizav, i neka ih anđeo Gospodnji goni.
  7. Jer su mi bez razloga potajno jamu s mrežom postavili, bez razloga su je iskopali za dušu moju.
  8. Neka dođe na njih propast kojoj se ne nadaju, i neka se ulove u mrežu koju su sami postavili, neka ih propast snađe kad u nju padnu.
  9. A duša moja neka se veseli Gospodu, neka se raduje zbog spasenja koje pruža.
  10. Neka sve kosti moje kažu: „O Gospode, ko je kao ti, koji izbavljaš nevoljnika od onog ko je od njega jači, nevoljnika i siromaha od onog ko ga pljačka?“
  11. Ustaju svedoci nasilni, pitaju me ono što ne znam.
  12. Vraćaju mi zlo za dobro, bolan gubitak nanose duši mojoj.
  13. A kad su oni bili bolesni, ja sam kostret nosio, postom sam mučio dušu svoju, i na grudi mi se vraćala molitva moja.
  14. Zabrinut za prijatelja, za brata svoga, hodao sam naokolo kao neko ko za majkom žali. Povio sam se od žalosti.
  15. A kad sam ja krivi korak učinio, oni su se okupljali i radovali, sakupljali su se protiv mene, i udarali me kad se nisam nadao; nisu ćutali dok su me razdirali.
  16. Pokvareni se rugaju da bi hleb dobili i škrguću na mene zubima svojim.
  17. O Gospode, dokle ćeš to gledati? Izbavi dušu moju od njihovih žestokih napada, dragocenu dušu moju od mladih lavova.
  18. Slaviću te usred velikog mnoštva okupljenog, među narodom brojnim tebe ću hvaliti.
  19. Neka se ne raduju nada mnom oni što su bez razloga neprijatelji moji, neka okom pakosno ne namiguju oni koji me bez razloga mrze.
  20. Jer oni ne govore o miru, nego protiv mirnih ljudi na zemlji prevare smišljaju.
  21. Otvaraju usta svoja protiv mene. Zlurado govore: „Ha! Ha! Oko naše vidi zlo tvoje!“
  22. Gospode, ti vidiš. Nemoj ćutati. Gospode, ne budi daleko od mene.
  23. Ustani, probudi se, daj mi pravdu i vodi parnicu moju, Gospode, Bože moj.
  24. Gospode, Bože moj, sudi mi po pravednosti svojoj, i neka se oni ne raduju nada mnom.
  25. Neka ne govore u srcu svome: „Tako mu i treba!“ Neka ne govore: „Progutali smo ga.“
  26. Neka se postide i posrame svi koji se raduju nevolji mojoj. Neka se sramotom i poniženjem odenu oni koji se oholo podižu na mene.
  27. Neka kliču radosno i vesele se oni koji uživaju u pravednosti mojoj, i neka uvek govore: „Neka se veliča Gospod, koji uživa u miru sluge svoga.“
  28. Neka jezik moj govori o pravednosti tvojoj, po ceo dan o hvali tvojoj.