Psalmi (105. glava)

  1. Zahvaljujte Gospodu, prizivajte ime njegovo, objavljujte među narodima dela njegova!
  2. Pevajte mu, pesmom ga hvalite, razmišljajte o svim čudesnim delima njegovim!
  3. Dičite se svetim imenom njegovim! Neka se raduje srce onih koji Gospoda traže!
  4. Tražite Gospoda i snagu njegovu! Stalno tražite lice njegovo!
  5. Sećajte se čudesnih dela koja je učinio, čuda njegovih i zakona iz usta njegovih,
  6. vi, potomstvo Abrama, sluge njegovog, sinovi Jakovljevi, izabranici njegovi.
  7. On je Gospod, Bog naš. Zakoni su njegovi po svoj zemlji.
  8. On će se doveka sećati svog saveza, reči koju je dao, kroz hiljadu naraštaja,
  9. saveza koji je sklopio s Abramom, i zakletve svoje Isaku,
  10. koju je postavio kao propis Jakovu, kao trajan savez sa Izraelom,
  11. govoreći: „Tebi ću dati zemlju hanansku, u nasledstvo ću vam je dati.“
  12. Bilo je to kad ih je malo bilo, da, veoma malo, i kad su stranci u njoj bili.
  13. Išli su od naroda do naroda, od jednog kraljevstva do drugog naroda.
  14. Nikome nije dao da ih prevari, nego je zbog njih kraljeve ukoravao,
  15. govoreći: „Ne dirajte pomazanike moje, prorocima mojim ne činite zla.“
  16. Dozvao je glad na zemlju; sve je zalihe hleba uništio.
  17. Pred njima je poslao čoveka, koji je bio u ropstvo prodan, Josifa.
  18. Okovima su stegli noge njegove, u lance gvozdene dospela je duša njegova.
  19. Dok se nije ispunila reč izrečena, reč ga je Gospodnja pročistila.
  20. Kralj je naredio da ga oslobode, vladar nad narodima, da ga puste.
  21. Postavio ga je za gospodara doma svoga, i za vladara nad svim imanjem svojim,
  22. da veže knezove njegove po volji duše svoje, i da uči mudrosti starešine njegove.
  23. Izrael je došao u Egipat, Jakov se naselio u zemlji Hamovoj.
  24. A Bog je narod svoj veoma umnožio, sve dok ga nije učinio moćnijim od neprijatelja njegovih.
  25. Okrenuo je srce njihovo da zamrze narod njegov, da se lukavo okome na sluge njegove.
  26. Poslao je Mojsija, slugu svoga, i Arona, koga je izabrao.
  27. Oni su među njima pokazali znakove njegove, i čuda u zemlji Hamovoj.
  28. Poslao je tamu i smračilo se. I nisu se pobunili protiv reči njegovih.
  29. U krv je pretvorio vode njihove, i pomorio je ribe njihove.
  30. Od žaba je vrvela zemlja njihova. I odaje kraljeva njihovih.
  31. Rekao je da obadi dođu, komarci u sve krajeve njihove.
  32. Umesto kiše na njih je grad poslao, oganj plameni na zemlju njihovu.
  33. Udario je loze njihove i smokve njihove, i polomio drveće u krajevima njihovim.
  34. Rekao je da dođu skakavci, mladi skakavci bez broja.
  35. Oni su pojeli sve bilje u zemlji njihovoj, pojeli su i rod u poljima njihovim.
  36. Zatim je pobio sve prvorođeno u zemlji njihovoj, sve prvence njihove.
  37. A svoj je narod izveo sa srebrom i zlatom. U plemenima njegovim niko putem nije posrtao.
  38. Egipat se obradovao odlasku njihovom, jer ga je strah od njih obuzeo.
  39. A Bog je oblak razastro kao zavesu, i poslao je vatru da svetli noću.
  40. Molili su ga, i poslao im je prepelice, hlebom s neba sitio ih je.
  41. Otvorio je stenu i vode su potekle, kao reka potekle su krajevima bezvodnim.
  42. Jer se setio svete reči svoje koju je dao Abramu, sluzi svome.
  43. I izveo je narod svoj u veselju, izabranike svoje uz radosno klicanje.
  44. Dao im je zemlju drugih naroda. Plodove rada drugih naroda oni su uzeli,
  45. da bi se držali propisa njegovih i zakona njegovih. Hvalite Gospoda!