Psalmi (12. glava)

  1. Spasi me, Gospode, jer nema više vernog čoveka, jer je nestalo vernih među sinovima ljudskim.
  2. Neistinu govore jedan drugome, laskavim usnama govore i srcem dvoličnim.
  3. Gospod će istrebiti sve usne laskave, jezik koji oholo govori,
  4. one što govore: „Na jeziku smo jači. Usnama svojim govorimo šta god želimo. Ko će nad nama gospodariti?“
  5. „Zbog pustošenja poniznih, zbog jecaja onih u oskudici, sada ću ustati,“ kaže Gospod. „Izbaviću ih od onih koji ih preziru.“
  6. Reči su Gospodnje čiste reči, kao srebro pročišćeno u topioničkoj peći u zemlji, sedam puta pročišćeno.
  7. Gospode, ti ćeš ih čuvati; svakoga od njih doveka ćeš štititi od ovog zlog naraštaja.
  8. Zli idu uokolo, jer se podlost veliča među sinovima ljudskim.