Psalmi (142. glava)

  1. Glasom svojim Gospoda sam upomoć zvao, glasom svojim Gospodu sam za milost vapio.
  2. Pred njim sam izlivao zabrinutost svoju, pred njim sam govorio o teskobi svojoj,
  3. kad je duh moj klonuo u meni. Ti si tada put moj znao. Na stazu kojom hodim potajno su mi zamku namestili.
  4. Pogledaj nadesno i vidi da niko ne želi da zna za mene. Nestalo je utočišta moga, niko za dušu moju ne pita.
  5. O Gospode, tebe sam u pomoć zvao. Rekao sam: „Ti si utočište moje, nasledstvo moje u zemlji živih.“
  6. Poslušaj vapaj moj, jer sam u jadu velikom. Izbavi me od progonitelja mojih, jer su jači od mene.
  7. Izvedi dušu moju iz tamnice da hvali ime tvoje. Neka se sakupe oko mene pravednici, jer mi dobro činiš.