- Glasom svojim Gospoda sam upomoć zvao, glasom svojim Gospodu sam za milost vapio.
- Pred njim sam izlivao zabrinutost svoju, pred njim sam govorio o teskobi svojoj,
- kad je duh moj klonuo u meni. Ti si tada put moj znao. Na stazu kojom hodim potajno su mi zamku namestili.
- Pogledaj nadesno i vidi da niko ne želi da zna za mene. Nestalo je utočišta moga, niko za dušu moju ne pita.
- O Gospode, tebe sam u pomoć zvao. Rekao sam: „Ti si utočište moje, nasledstvo moje u zemlji živih.“
- Poslušaj vapaj moj, jer sam u jadu velikom. Izbavi me od progonitelja mojih, jer su jači od mene.
- Izvedi dušu moju iz tamnice da hvali ime tvoje. Neka se sakupe oko mene pravednici, jer mi dobro činiš.