Jevanđelje po Luki (19. glava)

  1. Isus je ušao u Jerihon i prolazio gradom.
  2. Tamo je bio jedan čovek koji se zvao Zakhej. On je bio glavni poreznik i bio je bogat.
  3. Želeo je da vidi ko je taj Isus, ali nije mogao od naroda, jer je bio niskog rasta.
  4. Zato je otrčao napred i popeo se na divlju smokvu* da ga vidi, jer je trebalo da prođe tim putem.

    * Reč je o „smokvinom dudu“ ili sikomoru koji visoko raste i ima dobre grane za penjanje.

  5. Kad je Isus stigao na to mesto, pogledao je gore i rekao mu: „Zakheju, siđi brzo, jer danas treba da budem gost u tvojoj kući.“
  6. I on je brzo sišao i radosno ga ugostio.
  7. A svi koji su to videli, gunđali su govoreći: „Svratio je kod čoveka koji je grešnik.“
  8. Zakhej je ustao i rekao Gospodu: „Evo, Gospode, pola svoje imovine dajem siromašnima, i svima koje sam lažno optužio da bih iznudio novac vraćam četvorostruko.“
  9. Na to mu je Isus rekao: „Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i ovo Abramov sin.
  10. Jer je Sin čovečiji došao da traži i da spase ono što je izgubljeno.“
  11. Dok su to slušali, ispričao im je još jedno poređenje, jer je bio blizu Jerusalima, a oni su mislili da će Božje kraljevstvo odmah biti uspostavljeno.
  12. Zato je rekao: „Jedan čovek plemenitog roda otputovao je u daleku zemlju da preuzme kraljevsku vlast i da se zatim vrati.
  13. Pozvao je deset svojih slugu, dao im deset kesa novaca* i rekao: ‘Poslujte dok ne dođem.’

    * Doslovno: „deset mina“. Grčka mina težila je 340 grama i nije bila kovanica. Razlikovala se od jevrejske mine.

  14. Ali njegovi sunarodnici su ga mrzeli i poslali su za njim izaslanike s porukom: ‘Ne želimo da on kraljuje nad nama.’
  15. Kad se on vratio, nakon što je preuzeo kraljevsku vlast, zapovedio je da mu pozovu one sluge kojima je dao srebrni novac, da bi utvrdio šta su zaradili.
  16. Tada je prišao prvi i rekao: ‘Gospodaru, tvoja kesa novca je donela deset kesa.’
  17. A on mu je rekao: ‘Odlično, dobri slugo! Zato što si bio veran u najmanjem, vladaj nad deset gradova.’
  18. Zatim je došao drugi i rekao: ‘Tvoja kesa novaca, gospodaru, donela je pet kesa.’
  19. I ovome je rekao: ‘Ti budi nad pet gradova.’
  20. A drugi je došao i rekao: ‘Gospodaru, evo tvoje kese sa novcima! Čuvao sam je u marami.
  21. Bojao sam te se jer si strog čovek, uzimaš što nisi uložio i žanješ što nisi posejao.’
  22. A on mu je rekao: ‘Sudiću ti po tvojim rečima, zli slugo. Znao si da sam strog čovek, da uzimam što nisam uložio i žanjem što nisam posejao?
  23. Zašto onda nisi moj srebrni novac stavio u banku? Tada bih ga po dolasku podigao s kamatom.’
  24. Onima koji su tamo stajali rekao je: ‘Uzmite od njega tu kesu sa novcem i dajte je onome ko ima deset kesa.’
  25. A oni rekoše: Gospodaru, on već ima deset kesa!’ Ali on odgovori:
  26. ‘Kažem vam, svakome ko ima, daće se još, a onome ko nema, uzeće se i ono što ima.
  27. A one moje neprijatelje koji nisu hteli da ja kraljujem nad njima dovedite ovamo i pogubite ih preda mnom.’“
  28. Kad je ovo ispričao, krenuo je dalje, ulazeći u Jerusalim.
  29. Kad se približio Betfagi i Betaniji na gori koja se zove Maslinska gora, poslao je dvojicu učenika
  30. i rekao im: „Idite u selo koje vidite pred sobom. Kad uđete u njega naći ćete privezano magare na kome još niko nije sedeo. Odvežite ga i dovedite.
  31. Ako vas neko upita: ‘Zašto ga odvezujete?’ recite: ‘Gospodu treba.’“
  32. Tako su oni koji su bili poslati našli sve kako im je rekao.
  33. Dok su odvezivali magare, njegovi vlasnici su ih upitali: „Zašto odvezujete magare?“
  34. Oni su odgovorili: „Gospodu treba.“
  35. Zatim su Isusu doveli magare, bacili na njega svoje haljine i smestili Isusa.
  36. Dok je prolazio, ljudi su prostirali svoje haljine po putu.
  37. I čim se približio putu koji se spušta s Maslinske gore, sve mnoštvo učenika počelo je da se raduje i da na sav glas hvali Boga zbog svih čuda koja su videli:
  38. „Blagosloven kralj koji dolazi u Gospodnje ime!* Mir na nebu i slava na visinama!“

    * Zastupnik osobe (hebrejski: šalija) se smatra kao sama ta osoba. Primer posredništva vidimo u Izlasku 23:20-21, gde je Bog ohrabrivao Izraelce da slušaju Njegovog anđela (ref. 1. Korinćanima 10:4) jer je „moje ime u njemu“. Isus se i sam mnogo puta predstavio kao poslat od Boga, u Njegovo ime (vidi: Matej 10:40; Marko 9:37; Luka 10:16; Jovan 4:34; 5:23-24, 30, 37; 6:39; 7:16, 18, 28, 33; 8:18, 26, 29; 9:4; 10:25; 12:44-45, 49; 14:9, 24; 15:21; 16:5; 17:11-12, 18; 20:21). Ali primena imena, dolazak u ime GOSPODNJE i date ingerencije, ne izjednačavaju time zastupnika sa Jehovom ili jedinim pravim Bogom, vrhovnim Suverenom univerzuma (Jovan 14:28).

  39. A neki fariseji iz naroda rekli su mu: „Učitelju, prekori svoje učenike.“
  40. A on im je na to rekao: „Kažem vam, ako oni ućute, kamenje će vikati.“
  41. Kad se približio i video grad, zaplakao je nad njim
  42. i rekao: „Da si barem u ovaj dan spoznao šta je potrebno za mir tvoj! Ali sada je to skriveno od tvojih očiju.
  43. Jer će ti doći dani kad će tvoji neprijatelji podići šančeve oko tebe i opkoliće te i pritisnuće te sa svih strana.
  44. I sravniće sa zemljom tebe i tvoju decu u tebi. Neće ostaviti u tebi ni kamen na kamenu, jer nisi prepoznao vreme svog pohođenja.“
  45. I ušao je u hram i počeo da isteruje one koji prodaju unutra i one koji kupuju,
  46. govoreći im: „Pisano je: ‘Moj dom biće dom molitve,’* a vi ste od njega napravili razbojničku pećinu.“

    * Vidi: Isaija 56:7.

  47. Svakog dana poučavao je u hramu. A sveštenički glavari, pismoznalci i vodeći ljudi u narodu tražili su priliku da ga pogube,
  48. ali nisu mogli ništa da učine, jer je sav narod stalno bio uz njega i slušao ga.