Jevanđelje po Jovanu (4. glava)
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
Kad je Gospod saznao da su fariseji čuli kako Isus stvara i krštava više učenika nego Jovan –
iako nije krštavao sam Isus, nego njegovi učenici –
napustio je Judeju i opet otišao u Galileju.
A morao je da prođe kroz Samariju.
Tako je došao u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu polja koje je Jakov dao svom sinu Josifu.
Tamo je bio Jakovljev izvor. Umoran od puta, Isus je sedeo kod izvora. Bilo je to oko šestog sata.*
* Oko 12 sati, prema savremenom računanju vremena.
Tada je jedna Samarićanka došla da zahvati vodu. Isus joj je rekao: „Daj mi da pijem.“
Njegovi učenici su bili otišli u grad da kupe nešto za jelo.
Samarićanka ga je upitala: „Kako to da ti, Judejac, tražiš da piješ od mene, žene Samarićanke?“ Naime, Judejci se ne druže sa Samarićanima.
Isus joj odgovori: „Kad bi poznavala Božji dar i ko je onaj koji ti kaže: ‘Daj mi da pijem,’ ti bi ga zamolila i on bi ti dao živu vodu.“
A ona mu reče: „Gospodine, nemaš ni vedro da bi zahvatio vodu, a bunar je dubok. Odakle ti onda ta živa voda?
Zar si ti veći od našeg praoca Jakova, koji nam je dao ovaj bunar i koji je i sam zajedno sa svojim sinovima i svojom stokom pio iz njega?“
Na to joj Isus reče: „Svako ko pije od ove vode opet će ožedneti.
A ko bude pio od vode koju ću mu ja dati, nikada neće ožedneti, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvor vode koja teče u večni život.“
A žena mu reče: „Gospodine, daj mi te vode, da ne žednim i da ne moram da dolazim ovamo da zahvatam vodu.“
Tada joj reče: „Idi, pozovi svog muža i dođi ovamo.“
Žena mu reče: „Nemam muža.“ Isus joj na to reče: „Dobro si rekla: ‘Nemam muža.’
Jer si imala pet muževa, a čovek koga sada imaš nije ti muž. Istinu si rekla.“
A žena mu reče: „Gospodine, vidim da si prorok.
Naši praočevi su vršili bogosluženje na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mesto gde treba bogoslužiti.“
Isus joj reče: „Veruj mi, ženo, dolazi čas kada Ocu nećete služiti ni na ovoj gori ni u Jerusalimu.
Vi se molite onome što ne poznajete, a mi se molimo onome što poznajemo, jer spasenje je od Judejaca.
Ali dolazi čas, i već je tu, kada će pravi bogoslužitelji služiti Ocu u duhu i istini, jer i Otac traži takve bogoslužitelje.
Bog je Duh,* i oni koji mu služe obavezani su da mu služe u duhu i istini.“
* Ili: duhovno biće.
A žena mu reče: „Znamo da dolazi Mesija, koga zovu Hristos. Kad on dođe, sve će nam objaviti.“
Tada joj Isus reče: „Ja sam, koji ti govorim.“
U tom su došli njegovi učenici i začudili se što razgovara sa ženom. Ali nijedan ga nije upitao: „Šta tražiš od nje?“ ili: „Zašto razgovaraš s njom?“
Tada je žena ostavila svoj krčag i otišla u grad i rekla ljudima:
„Dođite da vidite čoveka koji mi je rekao sve što sam učinila. Da to nije Hristos?“
I ljudi su izašli iz grada i pošli k njemu.
Za to vreme učenici su ga nagovarali: „Učitelju, jedi.“
Ali on im je rekao: „Ja imam da jedem hranu za koju vi ne znate.“
Tada su učenici pitali jedan drugoga: „Zar mu je neko doneo nešto za jelo?“
A Isus im je rekao: „Moja je hrana da vršim volju onoga koji me je poslao i da dovršim njegovo delo.
Zar ne kažete da je još četiri meseca do žetve? Evo, kažem vam, podignite oči i pogledajte polja, kako su zrela za žetvu.
Žetelac prima platu i skuplja plod za večni život, da bi se sejač i žetelac zajedno radovali.
Zaista, u tome je istinita izreka: ‘Jedan seje, a drugi žanje.’
Ja sam vas poslao da žanjete ono oko čega se niste trudili. Drugi su se trudili, a vi ste se okoristili njihovim trudom.“
Mnogi Samarićani iz onog grada poverovali su u njega zbog reči žene koja je posvedočila: „On mi je rekao sve što sam učinila.“
Kad su dakle Samarićani došli k njemu, molili su ga da ostane s njima. I ostao je tamo dva dana.
I još ih je mnogo više poverovalo kad su čuli šta govori,
i rekli su ženi: „Više ne verujemo zbog tvojih reči, jer smo ga sami čuli i znamo da je ovaj čovek zaista Hristos, spasitelj sveta.“
Posle dva dana otišao je odande u Galileju.
Sam Isus je posvedočio da prorok nema časti u svom zavičaju.
Kad je dakle došao u Galileju, Galilejci su ga primili, jer su videli sve što je učinio u Jerusalimu na praznik, jer su i oni bili došli na praznik.
Tako je opet došao u Kanu Galilejsku, gde je bio pretvorio vodu u vino. A tamo je bio jedan kraljev službenik čiji je sin u Kapernaumu bio bolestan.
Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otišao je k njemu i molio ga da dođe i izleči mu sina, koji samo što nije umro.
Ali Isus mu reče: „Ako ne vidite znakove i čuda, nećete verovati.“
A kraljev službenik mu reče: „Gospode, dođi pre nego što mi dete umre.“
A Isus mu reče: „Pođi. Sin ti je živ.“ I čovek je poverovao rečima koje mu je Isus rekao i otišao je.
I još dok je bio na putu, došli su mu u susret njegove sluge i javili mu da je njegov sin živ.
Tada ih je upitao u koji sat je počeo da se oseća bolje. Odgovorili su mu: „Groznica ga je pustila juče oko sedmog* sata.“
* Oko 13 sati.
I otac je shvatio da je to bilo upravo u onaj sat kada mu je Isus rekao: „Sin ti je živ.“ I poverovao je on i sav njegov dom.
To je bio drugi znak koji je Isus učinio kad je iz Judeje došao u Galileju.