Jevanđelje po Jovanu (3. glava)

  1. Među farisejima je bio jedan čovek koji se zvao Nikodim, jedan od judejskih poglavara.
  2. On je došao kod njega noću i rekao mu: „Učitelju, znamo da si ti onaj koji je došao od Boga, jer niko ne može da čini znake koje ti činiš ako Bog nije s njim.“
  3. Isus mu na to reče: „Zaista, zaista, kažem ti, ako se neko odozgo ne rodi,* ne može videti Božje kraljevstvo.“

    * Izraz „odozgo roditi“ odnosi se na duhovni preporod nakon našeg prihvatanja Božjeg Plana spasenja. „Novorođenje“ ne podrazumeva samo jednokratan čin, već traje od obraćenja ili krštenja, tj. začeća u novi život (grčki pojam „genao“ može da znači i jedno i drugo). Dalje sledi duhovni rast i napokon, o uskrsenju, primanje konačnog obećanja novog života. U ovoj Bibliji glagol „začeti“ primenjen je u ovim tekstovima: Jovan 1:13; 1. Korinćanima 4:15; 1. Jovanova 2:29; 3:9; 4:7; 5:1; 5:4.

  4. A Nikodim ga upita: „Kako čovek može da se rodi kad je star? Zar može po drugi put da uđe u utrobu svoje majke i da se rodi?“
  5. Isus odgovori: „Zaista, zaista, kažem ti, ako se neko ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo.
  6. Što je rođeno od tela, telo je, a što je rođeno od Duha, duh je.
  7. Ne čudi se što sam ti rekao: ‘Morate da se rodite odozgo.’
  8. Vetar duva gde hoće i čuješ njegov šum, ali ne znaš odakle dolazi i kuda ide. Takav je svako ko je rođen od Duha.“
  9. Tada ga Nikodim upita: „Kako to može biti?“
  10. Isus mu odgovori: „Ti si učitelj u Izraelu, a to ne znaš?
  11. Zaista, zaista, kažem ti, govorimo ono što znamo i svedočimo o onome što smo videli, ali vi ne primate naše svedočanstvo.
  12. Ako ne verujete kad vam govorim o onome što je zemaljsko, kako ćete verovati ako vam budem govorio o onome što je nebesko?
  13. Niko nije uzašao na nebo osim onoga koji je sišao s neba, Sina čovečijeg koji je na nebu.
  14. I kao što je Mojsije u pustinji podigao zmiju,* tako i Sin čovečiji mora biti podignut,

    * Vidi: 4. Mojsijeva 21:4-9. Uporedi sa 2. Korinćanima 5:21 i Galatima 3:13.

  15. da niko ko veruje u njega ne bude uništen, već da ima večni život.
  16. Jer Bog je toliko voleo* svet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko veruje u njega ne bude uništen, nego da ima večni život.

    * „Agape“ – samopožrtvovana večna Božja ljubav koja daje sebe, suprotna ljudskoj sebičnoj i prolaznoj „ljubavi“. Vidi takođe Jeremija 31:3; 1. Jovanova 4:7-20; 1. Korinćanima 13. glava; Matej 5:43-46; 22:37-40.

  17. Jer Bog nije poslao svog Sina u svet da on osudi svet, nego da se svet spase kroz njega.
  18. Koji njega veruje ne sudi mu se, a koji ne veruje već je osuđen, jer nije verovao u ime jedinorođenog Sina Božjeg.
  19. A sud je u ovome: svetlost je došla u svet, ali ljudi su voleli tamu, a ne svetlost, jer su im dela bila zla.
  20. Jer ko čini zlo, mrzi svetlost i ne dolazi k svetlosti, da se njegova dela ne bi razotkrila.
  21. Ali ko radi ono što je pravo, dolazi k svetlosti, da bi se pokazalo da su njegova dela učinjena u Bogu.“
  22. Zatim su Isus i njegovi učenici otišli u judejski kraj. Tamo se s njima zadržao neko vreme i krštavao.
  23. A i Jovan je krštavao, u Enonu blizu Salima, jer je tamo bilo mnogo vode, i ljudi su dolazili i krštavali se.
  24. Bilo je to pre nego što je Jovan bio bačen u zatvor.
  25. Tada se pokrenulo pitanje između Jovanovih učenika i Jevreja oko očišćenja.
  26. I došli su kod Jovana i rekli mu: „Učitelju, onaj koji je s tobom bio s one strane Jordana, za koga ti svedočiš, eno on krsti i svi idu k njemu.“
  27. A Jovan je rekao: „Ne može čovek ništa primiti ako mu nije dato s neba.
  28. Vi ste mi sami svedoci da sam rekao: ‘Ja nisam Hristos, nego sam poslat pred njim.’
  29. Ko ima nevestu, mladoženja je. A mladoženjin prijatelj, kad stoji i sluša ga, veoma se raduje zbog mladoženjinog glasa. Tako se i ja radujem i radost je moja potpuna.
  30. On mora da raste, a ja moram da se umanjujem.“
  31. Ko dolazi odozgo, taj je iznad svih ostalih. Ko je sa zemlje, taj je zemaljski i govori o onome što je zemaljsko. Ko dolazi s neba, taj je iznad svih ostalih.
  32. Što je video i čuo, o tome svedoči, ali niko ne prihvata njegovo svedočanstvo.
  33. Ko prihvati njegovo svedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit.
  34. Zaista, onaj koga je Bog poslao govori Božje reči, jer Bog ne daje Duha na meru.
  35. Otac voli Sina i sve je predao u njegove ruke.
  36. Ko veruje Sina, ima večni život. Ko [svojeglavo] odbija Sina, neće videti život, nego Božji gnev ostaje na njemu.