Jevanđelje po Mateju (22. glava)

  1. Isus ponovo poče da im govori u pričama:
  2. „Kraljevstvo nebesko je slično kralju koji je priredio svadbu za svog sina.
  3. On posla svoje sluge da pozovu zvanice na svadbu, ali ove ne htedoše da dođu.
  4. Onda posla druge sluge, govoreći: ‘Recite zvanicama: Evo, gozba je spremna. Moji junci i tovljenici su poklani i sve je spremno. Dođite na svadbu.’
  5. Ali, oni se ne odazvaše, nego odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom,
  6. a ostali uhvatiše kraljeve sluge pa ih zlostaviše i ubiše.
  7. A kralj se razgnevi pa posla svoju vojsku i pobi one ubice, a njihov grad spali.
  8. Onda reče svojim slugama: ‘Svadba je spremna, ali zvanice nisu bile dostojne.
  9. Zato idite na raskršća i pozovite na svadbu koga god nađete.’
  10. I sluge izađoše na ulice i skupiše sve koje su našli – i zle i dobre – i svadbena dvorana se napuni gostima.
  11. A kad je kralj ušao da vidi goste, ugleda onde jednog čoveka koji nije bio obučen u svadbenu odeću
  12. pa ga upita: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbene odeće?’ A ovaj je ćutao.
  13. Tada kralj reče slugama: ‘Vežite mu ruke i noge, odvedite ga i izbacite napolje u tamu, gde će biti plač i škrgut zuba.’
  14. Jer, mnogo je zvanih, a malo odabranih.“
  15. Tada fariseji odoše i dogovoriše se kako da Isusa uhvate u reči
  16. pa mu poslaše svoje učenike zajedno sa herodovcima. „Učitelju,“ rekoše ovi, „znamo da si istinoljubiv i da narod učiš Božjem putu u skladu sa istinom, i da se ni na koga ne obazireš jer ne gledaš ko je ko.
  17. Zato nam reci šta misliš: da li je pravo da se cezaru daje porez ili nije?“
  18. Ali Isus, znajući njihove zle namere, reče: „Licemeri! Zašto me iskušavate?
  19. Pokažite mi novčić za porez.“ Oni mu pružiše denar,
  20. a on upita: „Čiji je ovo lik i natpis?“
  21. „Cezarov,“ rekoše oni. Tada im on reče: „Dajte, dakle, cezaru cezarovo, a Bogu Božje.“
  22. Kad su to čuli, zadiviše se pa ga ostaviše i odoše.
  23. Tog dana mu priđoše i sadukeji, koji kažu da nema uskrsenja, pa ga upitaše:
  24. „Učitelju, Mojsije je rekao: ‘Ako čovek umre bez dece, neka se njegov brat oženi njegovom udovicom i podigne potomstvo svome bratu.’*

    * Vidi: 5. Mojsijeva 25:5.

  25. Bila su kod nas sedmorica braće. Prvi se oženio i umro pa pošto nije imao potomstva, ostavi svoju ženu svom bratu.
  26. Isto se desi drugom pa trećem bratu, i tako sve do sedmog.
  27. A posle svih umre i žena.
  28. Dakle, kojem od sedmorice će ona biti žena o uskrsenju, pošto su svi bili oženjeni njome?“
  29. „Varate se,“ odgovori im Isus, „jer ne znate ni Pisma ni Božju silu.
  30. O uskrsenju se ljudi neće ni ženiti ni udavati, nego će biti kao anđeli Božji na nebu.
  31. Zar niste čitali šta vam je Bog rekao o uskrsenju mrtvih:
  32. ‘Ja sam Bog Abramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev?’ Bog nije Bog mrtvih, nego živih.“
  33. Kad je narod to čuo, zadivi se njegovom učenju.
  34. Kad su fariseji čuli da je Isus ućutkao sadukeje, okupiše se,
  35. a jedan od njih, poznavalac Zakona, upita s namerom da ga iskuša:
  36. „Učitelju, koji nauk je najveći u Zakonu?“
  37. A Isus mu reče: „‘Voli Gospoda, svoga Boga, svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim umom.’*

    * Vidi: 5. Mojsijeva 6:5.

  38. To je najveći i prioritetni nauk.
  39. A drugi je sličan ovom: ‘Voli svoga bližnjega kao samoga sebe.’*

    * Vidi: 3. Mojsijeva 19:18.

  40. Na ova dva nauka zasniva se celi Zakon i proroci.“
  41. Dok su fariseji još bili na okupu, Isus ih upita:
  42. „Šta mislite o Hristu? Čiji je on sin?“
  43. „Davidov,“ rekoše oni. A on im reče: „Pa kako to da ga je David u Duhu nazvao Gospodom kad je rekao:
  44. ‘Reče Gospod mome Gospodu: sedi mi zdesna dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge?’*

    * Vidi: Psalam 110:1.

  45. Ako ga je, dakle, David nazvao Gospodom, kako onda on može da mu bude sin?“
  46. Ali, niko nije mogao da mu odgovori ni reči, niti se od toga dana neko usuđivao da ga nešto pita.