Jevanđelje po Mateju (6. glava)

  1. „Pazite da milostinju ne činite pred ljudima – da vas oni vide – jer nemate nagrade od vašeg Oca, koji je na nebesima.
  2. Kada, dakle, daješ milostinju, ne trubi pred sobom kao što to čine licemeri po sinagogama i na ulicama – da bi ih ljudi hvalili. Istinu vam kažem: oni su već dobili svoju nagradu.
  3. Nego, kada daješ milostinju, neka tvoja leva ruka ne zna šta čini desna,
  4. da tvoje davanje bude u tajnosti, i uzvratiće ti tvoj Otac, koji gleda u tajnosti, javno.“
  5. „A kad se molite, ne budite kao licemeri, koji vole da se mole stojeći u sinagogama i na raskršćima, da se pokažu ljudima. Istinu vam kažem: dobili su svoju nagradu.
  6. Nego, kad se moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i moli se svome Ocu, koji je u tajnosti, i uzvratiće ti tvoj Otac, koji gleda u tajnosti, javno.
  7. Kad se molite, ne brbljajte kao neznabošci jer oni misle da će zbog mnogo reči biti uslišeni.
  8. Ne budite, dakle, kao oni jer vaš Otac zna šta vam je potrebno i pre nego što ga zamolite.
  9. Ovako se, dakle, molite: Oče naš koji si na nebesima, neka je sveto ime tvoje,
  10. neka dođe Kraljevstvo tvoje, neka bude volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji.
  11. Hleb naš nasušni daj nam danas
  12. i oprosti nam dugove naše kao što smo i mi oprostili dužnicima svojim.
  13. I ne uvedi nas u iskušenje, nego nas izbavi od Zloga. Jer tvoje je kraljevstvo, i sila, i slava, zauvek. Amin.
  14. Jer, ako ljudima oprostite njihove greške, i vaš nebeski Otac će oprostiti vama.
  15. Ali, ako vi ne oprostite ljudima njihove greške, neće ni vaš Otac oprostiti vaše greške.“
  16. „A kad postite, ne budite namrgođeni kao licemeri jer oni izobličuju svoja lica, da ljudima pokažu da poste. Istinu vam kažem: dobili su svoju nagradu.
  17. Nego, kad postiš, pomaži glavu i umij lice,
  18. da ljudi ne primete da postiš, nego samo tvoj Otac, koji je u skrovitosti. Tada će ti uzvratiti tvoj Otac, koji gleda u skrovitosti, javno.“
  19. „Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gde moljci i rđa nagrizaju, i gde lopovi provaljuju i kradu.
  20. Nego, zgrćite sebi blago na nebu, gde ni moljac ni rđa ne nagrizaju, i gde lopovi ne provaljuju i ne kradu.
  21. Jer, gde ti je blago, onde će ti biti i srce.“
  22. „Oko je svetiljka tela. Ako ti je, dakle, oko dobro, celo telo će ti biti puno svetlosti.
  23. Ali, ako ti je oko pokvareno, celo telo će ti biti puno tame. Ako je, dakle, svetlost koja je u tebi tama, kolika će to biti tama!“
  24. „Niko ne može da služi dvojici gospodara. Jer, ili će jednoga mrzeti, a drugoga voleti; ili će jednome biti privržen, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i pohlepi materijalizma.“
  25. „Zato vam kažem: ne brinite se za svoju dušu – šta ćete jesti ili šta ćete piti; ni za svoje telo – šta ćete obući. Zar duša nije vrednija od hrane, a telo od odeće?
  26. Pogledajte ptice nebeske: ne seju i ne žanju i ne skupljaju žito u ambare, a ipak ih vaš nebeski Otac hrani. Zar vi niste značajniji od njih?
  27. Koji od vas, brinući se, može da doda svom rastu i jedan lakat?
  28. I zašto se brinete za odeću? Pogledajte kako rastu poljski ljiljani: ne rade i ne predu.
  29. A ja vam kažem da ni Solomon u svem svom sjaju nije bio odeven kao jedan od njih.
  30. Ako, dakle, Bog tako odeva poljsku travu – koja danas jeste, a sutra se baca u vatru – zar neće mnogo više oblačiti vas, maloverni?
  31. Ne brinite se, dakle, i ne govorite: ‘Šta ćemo jesti?’ ili: ‘Šta ćemo piti?’ ili: ‘Šta ćemo obući?’
  32. Jer, sve to traže neznabošci. Zna vaš nebeski Otac da vam je sve to potrebno.
  33. Nego, prvo tražite Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, i sve ovo će vam se dodati.
  34. I ne brinite se za sutra jer će se sutra brinuti za sebe. Svaki dan ima dovoljno svojih nevolja.“