Jevanđelje po Mateju (19. glava)

  1. Kad je sve ovo izrekao, Isus napusti Galileju i ode u judejske krajeve s one strane Jordana.
  2. Za njim pođe silan narod i on ih onde izleči.
  3. Tada mu priđoše neki fariseji s namerom da ga iskušaju pa ga upitaše: „Da li sme čovek iz bilo kojeg razloga da se razvede od svoje žene?“
  4. „Zar niste čitali,“ odgovori im on, „da Onaj koji ih je u početku stvorio muško i žensko stvori.
  5. I da je rekao: ‘Zato će čovek ostaviti oca i majku i sjediniće se sa svojom ženom, i dvoje će biti jedno telo?’*

    * Vidi 1. Mojsijeva 2:24.

  6. Tako više nisu dvoje, nego jedno telo. Neka, dakle, čovek ne rastavlja ono što je Bog sjedinio.“
  7. „Pa zašto je onda Mojsije dao uput da muž ženi da potvrdu o razvodu i da se od nje razvede?“ upitaše ga oni.
  8. A Isus im reče: „Mojsije vam je zbog okorelosti vašeg srca dozvolio da se razvodite od svojih žena, ali u početku nije bilo tako.
  9. A ja vam kažem: ko se razvede od svoje žene – osim zbog bluda – i oženi se drugom, čini preljubu. I ko se oženi sa onom koja je otpuštena, čini preljubu.“
  10. Tada mu njegovi učenici rekoše: „Ako je tako između muža i žene, onda je bolje ne ženiti se.“
  11. A Isus im reče: „Ne mogu svi da prihvate ovo kazivanje, osim onih kojima je dato.
  12. Jer ima evnuha koji su takvi rođeni iz utrobe svoje matere, a ima i evnuha koje su ljudi učinili evnusima. A ima i evnuha koji su sami sebe uškopili radi Kraljevstva nebeskog. Ko ovo može da prihvati, neka prihvati.“
  13. Onda mu ljudi dovedoše decu da na njih položi ruke i da se pomoli, a učenici ih izgrdiše.
  14. „Pustite decu,“ reče Isus „i ne sprečavajte ih da mi dolaze jer takvima pripada Kraljevstvo nebesko.“
  15. Onda položi na njih ruke pa ode odande.
  16. A jedan čovek mu priđe i upita ga: „Učitelju dobri, kakvo dobro da učinim da bih imao večni život?“
  17. „Zašto me zoveš dobrim?“ reče mu Isus. „Niko nije dobar osim jednog Boga. Ali, ako hoćeš da uđeš u život, drži uputstva.“
  18. „Koja?“ upita ga čovek. A Isus reče: „‘Ne počini zločin ubistva, Ne učini preljubu, Ne ukradi, Ne svedoči lažno,
  19. Poštuj oca i majku, i Voli bližnjega kao samoga sebe.’“
  20. „Svega toga sam se držao od mladosti svoje,“ reče mladić. „Šta mi još nedostaje?“
  21. „Ako hoćeš da budeš savršen,“ reče mu Isus, „idi i prodaj svoju imovinu i razdeli siromasima pa ćeš imati blago na nebu. Tada hajde za mnom.“
  22. Ali, kad je to čuo, mladić ode žalostan jer je imao veliko bogatstvo.
  23. „Istinu vam kažem,“ reče Isus svojim učenicima, „teško će bogataš ući u Kraljevstvo nebesko.
  24. I ovo vam kažem: lakše je kamili da prođe kroz iglene uši* nego bogatašu da uđe u Božje kraljevstvo.“

    * Fraza „iglene uši“ verovatno se odnosi na jednu od kapija Jerusalima koju su tako zvali jer je bila veoma uska. Druga opcija je pogrešan prevod reči „kamila“ – „gamla“ na aramejskom – ista reč koja se koristila za „kanap“. U svakom slučaju, poruka je ista: u Božje kraljevstvo ne ulaze oni koji su „natovareni“ pohlepom materijalizma (Matej 6:24).

  25. Kad su to čuli, učenici se silno začudiše pa rekoše: „Pa ko onda može da bude spasen?“
  26. A Isus ih pogleda pa reče: „Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.“
  27. Tada Petar reče: „Evo, mi smo sve ostavili i pošli za tobom. Šta ćemo, dakle, dobiti?“
  28. „Istinu vam kažem,“ reče im Isus, „o obnovi, kad Sin čovečiji sedne na presto svoje slave, i vi koji ste pošli za mnom sešćete na dvanaest prestola i suditi nad dvanaest plemena Izraelovih.
  29. I ko god je radi moga imena ostao bez kuće, ili braće, ili sestre, ili oca, ili majke, ili žene, ili dece, ili njive, dobiće stostruko više i uživaće u dodeli večnog* života.

    * Pridev „večni“ (na grčkom „eonski“) ima vremensku konotaciju. Večni život stvorenih bića (i nas ljudi) kvalitativno se razlikuje od nepozajmljenog večnog života koji ima samopostojeći Tvorac, te se stoga veže za bitne „eone“ Božjeg plana – stvaranje, uskrsenje, milenijum na Nebu, obnovljenu Zemlju… Isto važi u sledećim stihovima: Mat. 19:16; 25:46; Mar. 10:17,30; Luka 10:25; 18:18.30; Jvn. 3:15,16,36; 4:14,36; 5:24,39; 6:27,40,47,54,68; 10:28; 12:25,50; 17:2-3; Dela 13:46,48; Rim. 2:7; 5:21; 6:22.23; Gal. 6:8; 1. Tim. 1:16; 6:12; Titu 1:2; 3:7; 1. Jov. 1:2; 2:25; 3:15; 5:11,13,20; Juda 1:21.

  30. Ali, mnogi prvi biće poslednji, a poslednji – prvi.“