Jevanđelje po Mateju (23. glava)

  1. Tada Isus reče narodu i svojim učenicima:
  2. „Na Mojsijevu stolicu sedoše pismoznalci i fariseji.
  3. I sada, sve što vam on* kaže, držite i činite, ali po njihovim propisima i njihovim primerima ne činite, jer oni govore, ali ne čine.

    * Misli se na Mojsija.

  4. Oni vezuju bremena, teška i nepodnošljiva, i stavljaju ih ljudima na pleća, a sami ni prst neće da podignu da ih pomere.
  5. Sva svoja dela čine da bi ih ljudi videli. Proširuju svoje filakterije i produžuju rese na odeći.
  6. Vole počasna mesta na gozbama i prva sedišta u sinagogama,
  7. da ih ljudi pozdravljaju na trgovima i da ih zovu ‘rabi.’
  8. Ali, vi nemojte da se zovete ‘rabi‘, jer imate samo jednog Učitelja, Hrista, a vi ste svi braća.
  9. I nikoga na zemlji ne zovite ocem jer imate samo jednog Oca – onog na nebu.
  10. Niti se zovite vođe jer imate samo jednog Vođu – Hrista.
  11. A najveći među vama neka vam bude služitelj.
  12. Ko samog sebe uzdiže, biće ponižen, a ko samog sebe ponizuje, biće uzdignut.
  13. Teško vama, pismoznalci i fariseji, licemeri! Zaključavate Kraljevstvo nebesko pred ljudima. Sami u njega ne ulazite, a ne puštate one koji žele da uđu.
  14. Teško vama, pismoznalci i fariseji, licemeri! Proždirete udovičke kuće i razmećete se dugim molitvama. Zato ćete primiti veću osudu.
  15. Teško vama, pismoznalci i fariseji, licemeri! Putujete i morem i kopnom da pridobijete jednog sledbenika, a kad on to postane, pretvarate ga u sina gehene,* dvostruko goreg od vas.

    * Vidi fusnotu za Matej 5:22.

  16. Teško vama, slepe vođe! Govorite: ‘Ako se neko zakune Hramom, to ne znači ništa. Ali, ako se zakune zlatom iz Hrama, zakletva ga obavezuje.’
  17. Budale i slepci! Šta je veće: zlato ili Hram koji zlato posvećuje?
  18. Takođe govorite: ‘Ako se neko zakune žrtvenikom, to ne znači ništa. Ali, ako se zakune darom na njemu, zakletva ga obavezuje.’
  19. Budale i slepci! Šta je veće: dar ili žrtvenik koji posvećuje dar?
  20. Ko se, dakle, zaklinje žrtvenikom, zaklinje se njime i svime što je na njemu.
  21. A ko se zaklinje Hramom, zaklinje se njime i Onim koji u njemu prebiva.
  22. I ko se zaklinje nebom, zaklinje se Božjim prestolom i Onim koji na njemu sedi.
  23. Teško vama, pismoznalci i fariseji, licemeri! Dajete desetinu od nane, mirođije i kima, a zanemarili ste ono što je u Zakonu važnije: pravdu, milosrđe i veru. Ovo je trebalo da činite, a ono da ne zanemarujete.
  24. Slepe vođe! Proceđujete zbog komarca, a gutate kamilu!
  25. Teško vama, pismoznalci i fariseji, licemeri! Čistite čašu i činiju spolja, a iznutra su pune otimačine i neumerenosti.
  26. Slepi fariseju! Prvo očisti unutrašnjost čaše pa će joj i spoljašnjost biti čista.
  27. Teško vama, pismoznalci i fariseji, licemeri! Vi ste kao okrečeni grobovi, koji spolja izgledaju lepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svake nečistote.
  28. Tako i vi spolja ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemerja i bezakonja.
  29. Teško vama, pismoznalci i fariseji, licemeri! Podižete grobnice prorocima i ukrašavate spomenike pravednicima,
  30. i govorite: ‘Da smo živeli u vreme svojih praotaca, ne bismo bili njihovi saučesnici u prolivanju krvi proroka.’
  31. Time svedočite da ste sinovi onih koji su ubijali proroke.
  32. I vi dopunite meru svojih otaca!
  33. Zmije i zmijski porode! Kako ćete izbeći osudu gehene?*

    * Vidi fusnotu za Matej 5:22.

  34. Zato vam, evo, šaljem proroke, mudrace i učitelje zakona. Jedne ćete ubiti i raspeti, a druge ćete batinati po vašim sinagogama i progoniti od grada do grada.
  35. Tako će na vas pasti sva pravedna krv prolivena na zemlji, od krvi Abela pravednika do krvi Zaharije, sina Barahijinog, koga ste ubili između Hrama i žrtvenika.*

    * Reč je o proroku Zahariji (Zah. 1:1).

  36. Istinu vam kažem: sve će to pasti na ovaj naraštaj.“
  37. „Jerusalime, Jerusalime, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta sam hteo da skupim tvoju decu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali niste hteli.
  38. Eto, ostavlja vam se vaša kuća* pusta.

    * Termin „kuća“ odnosi se na Hram u Jerusalimu koji ostaje „pust“ zbog Božjeg napuštanja zemaljske svetinje i prestanka tipske službe. Istorijski on je razoren 70. godine n.e. i nikada se više nije obnovio, dok Jerusalim kao grad, iako razrušen, nije postao pustinja. Pridev „vaša“ takođe ukazuje na to da hram prestaje biti mesto Božje prisutnosti (vidi Luka 13:35; uporedi sa Danilo 9:27; Jovan 4:20-21; Jevrejima 8:1-6; 9:11, 15-17, 24-28; 10:18).

  39. Kažem vam: nećete me više videti sve dok ne budete rekli: ‘Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodnje.’“*

    * Vidi: Psalam 118:26.