Jevanđelje po Mateju (17. glava)

  1. Šest dana kasnije, Isus sa sobom povede Petra, Jakova i njegovog brata Jovana i dovede ih na jednu visoku goru, gde su bili sami,
  2. i pred njima se preobrazi. Lice mu zasja* kao sunce, a odeća postade bela kao svetlost.

    * Vidi fusnotu za 1. Mojsijeva 2:25; uporedi sa 2. Mojsijeva 34:35.

  3. Tada se pred njima pojaviše Mojsije i Ilija i počeše da razgovaraju sa Isusom.
  4. A Petar reče Isusu: „Gospode, dobro je što smo ovde. Ako hoćeš, podići ću ovde tri senice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.“
  5. Dok je on još govorio, zaseni ih sjajan oblak, i iz oblaka se začu glas koji reče: „Ovo je moj voljeni Sin, koji je po mojoj volji! Njega slušajte!“
  6. Kad su to čuli, učenici padoše ničice i veoma se uplašiše.
  7. Tada im Isus priđe i dotače ih, govoreći: „Ustanite i ne bojte se.“
  8. A kad su podigli pogled, ne videše nikog osim Isusa.
  9. Dok su silazili sa gore, Isus ih uputi: „Nikom ne pričajte o ovom što ste videli dok Sin čovečiji ne ustane iz mrtvih.“
  10. A učenici ga upitaše: „Zašto onda učitelji zakona govore da prvo treba da dođe Ilija?“
  11. „Ilija će doći,“ odgovori im on, „i sve će obnoviti.
  12. Ali, kažem vam: Ilija je već došao, a oni ga nisu prepoznali, nego su s njim učinili kako im se prohtelo. Tako će i Sin čovečiji stradati od njih.“
  13. Tada njegovi učenici razumeše da im je govorio o Jovanu Krstitelju.
  14. Kad su se vratili k narodu, Isusu priđe jedan čovek i pade pred njim na kolena,
  15. govoreći: „Gospodaru, smiluj se mom sinu jer je mesečar i strašno pati. Često pada u vatru i u vodu.
  16. Odveo sam ga tvojim učenicima, ali nisu mogli da ga izleče.“
  17. „O neverni i izopačeni naraštaju!“ odgovori Isus. „Koliko ću još morati da ostanem s vama? Koliko ću još morati da vas podnosim? Dovedite mi ga ovamo.“
  18. I ukori demona pa ovaj izađe iz dečaka, koji istog časa ozdravi.
  19. Tada Isusu priđoše učenici i nasamo ga upitaše: „Zašto mi nismo mogli da ga isteramo?“
  20. „Zbog vašeg neverstva,“ odgovori im Isus. „Istinu vam kažem: kad biste imali veru kao zrno gorušice, rekli biste ovoj gori: ‘Premesti se odavde onamo,’ i ona bi se premestila. I ništa vam ne bi bilo nemoguće.“
  21. Ali, ovaj se rod [neverstvo] samo molitvom i postom isteruje.
  22. Kad su se sastali u Galileji, Isus im reče: „Sin čovečiji će biti predat ljudima u ruke,
  23. i oni će ga ubiti, ali on će trećeg dana uskrsnuti.“ A oni se veoma ražalostiše.
  24. Kad su ušli u Kapernaum, Petru priđoše ubirači poreza od dve drahme pa ga upitaše: „Zar vaš učitelj ne plaća hramski porez?“*

    * Vidi: 2. Mojsijeva 30:13-16.

  25. „Plaća,“ odgovori im on. Kad je Petar ušao u kuću, Isus prvi progovori i upita: „Šta misliš, Simone, od koga zemaljski kraljevi ubiru danak ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?“
  26. „Od tuđih,“ odgovori Petar. A Isus reče: „Dakle, sinovi su oslobođeni.
  27. Ali, da ih ne sablaznimo, otiđi do mora, baci udicu i uzmi prvu ribu koju uloviš. Otvori joj usta i naći ćeš stater [novčić]. Uzmi ga i daj im za mene i za sebe.“