Jevanđelje po Mateju (18. glava)

  1. Uto Isusu priđoše učenici i upitaše: „Ko je najveći u Kraljevstvu nebeskom?“
  2. A Isus pozva k sebi jedno dete, postavi ga među njih
  3. pa reče: „Istinu vam kažem: ako se ne obratite i ne postanete kao deca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko.
  4. Ko se ponizi kao ovo dete, najveći je u Kraljevstvu nebeskom.
  5. I ko primi jedno ovakvo dete u moje ime, mene prima.“
  6. „Ako neko sablazni ijednog od ovih malenih koji veruju u mene, bolje bi mu bilo da mu oko vrata obese mlinski kamen i da se utopi u dubokom moru.
  7. Teško svetu zbog sablazni. Sablazni moraju da dođu, ali teško čoveku preko koga sablazan dolazi.
  8. Ako te tvoja ruka ili noga sablažnjava, odseci je i baci od sebe. Bolje ti je da u život uđeš kljast ili hrom nego da imaš obe ruke ili noge, a budeš bačen u oganj večni.
  9. I ako te tvoje oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je da u život uđeš samo s jednim okom nego da imaš oba oka, a budeš bačen u oganj gehene.*

    * Vidi fusnotu za Matej 5:22.

  10. Pazite da ne prezrete jednog od ovih malenih. Jer, kažem vam: njihovi anđeli na nebesima stalno gledaju lice moga Oca, koji je na nebesima.“
  11. Jer Sin čovečiji je došao da spase ono što je izgubljeno.
  12. „Šta mislite: ako čovek ima sto ovaca, i jedna od njih zaluta, zar neće ostaviti onih devedeset i devet u brdima i otići da potraži zalutalu?
  13. Pa ako je nađe, istinu vam kažem, radosniji je zbog nje nego zbog onih devedeset devet što ne zalutaše.
  14. Tako ni vaš nebeski Otac ne želi da propadne ijedan od ovih malenih.“
  15. „Ako tvoj brat zgreši protiv tebe, idi i obrazloži mu to nasamo između vas dvojice. Ako te posluša, ponovo si stekao brata.
  16. A ako te ne posluša, povedi sa sobom još jednoga ili dvojicu, da se svaka stvar utvrdi na osnovu svedočenja dvojice ili trojice svedoka.
  17. Ako ni njih ne posluša, obavesti skupštinu. Pa ako ni skupštinu ne posluša, odnosi se prema njemu kao prema neznabošcu ili porezniku.
  18. Istinu vam kažem: što god svežete na zemlji, svezano je na nebu. I što god razrešite na zemlji, razrešeno je na nebu.*

    * Uporedi sa Matej 16:19 i Jovan 20:23.

  19. A kažem vam i ovo: što god dvojica od vas ovde na zemlji složno zamole, moj nebeski Otac će im to dati.
  20. Jer, gde su dvojica ili trojica okupljena u moje ime, onde sam ja među njima.“
  21. Tada Petar priđe Isusu i upita ga: „Gospode, koliko puta može moj brat da zgreši protiv mene, a ja da mu oprostim? Do sedam puta?“
  22. „Kažem ti,“ reče mu Isus, „ne do sedam, nego sedamdeset puta sedam!“
  23. „Stoga je Kraljevstvo nebesko slično kralju koji je odlučio da sredi račune sa svojim slugama.
  24. Kad je počeo da obračunava, dovedoše mu jednoga koji mu je dugovao deset hiljada talanata.
  25. Pošto ovaj nije imao da mu vrati, gospodar zapovedi da se dužnik, njegova žena i deca i sve što ima prodaju i da se dug tako izmiri.
  26. Tada sluga pade ničice, i pokloni mu se, govoreći: ‘Gospodaru, imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti vratiti.’
  27. I gospodar se sažali na tog slugu, otpusti ga i oprosti mu dug.
  28. A taj isti sluga, kad je izašao, nađe jednog svog druga u službi, koji mu je dugovao sto denara, pa ga dograbi i poče da ga davi, govoreći: ‘Vrati mi dug!’
  29. Tada njegov drug pade ničice pred njega, preklinjući ga: ‘Imaj strpljenja sa mnom i vratiću ti dug.’
  30. Ali, on to ne htede, nego ode i baci ovoga u tamnicu dok ne vrati dug.
  31. Kad su druge sluge videle šta se dogodilo, veoma se ražalostiše pa odoše i obavestiše svog gospodara o svemu što se dogodilo.
  32. Tada gospodar pozva k sebi onog slugu i reče mu: ‘Zli slugo! Oprostio sam ti sav onaj dug jer si me molio!
  33. Zar nije trebalo da se i ti smiluješ svom drugu kao što sam se ja smilovao tebi?’
  34. I njegov gospodar se razgnevi pa ga predade tamničarima da ga muče dok mu ne vrati ceo dug.
  35. Tako će moj nebeski Otac postupiti s vama ako svaki od vas od sveg srca ne oprosti svome bratu njegove prestupe.“