Jevanđelje po Mateju (11. glava)

  1. Kad je završio s uputstvima dvanaestorici svojih učenika, Isus ode odande da uči narod i da propoveda po galilejskim gradovima.
  2. A Jovan je u tamnici čuo za Hristova dela pa posla svoje učenike
  3. da ga upitaju: „Jesi li ti Onaj koji treba da dođe ili da čekamo drugoga?“
  4. „Idite i obavestite Jovana o svemu što čujete i vidite,“ odgovori im Isus.
  5. „Slepi opet vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluvi čuju, mrtvi uskrsavaju, a siromasima se propoveda dobra vest.
  6. I blago onom ko se o mene ne sablazni.“
  7. Kad su oni otišli, Isus poče narodu da govori o Jovanu: „Šta ste hteli da vidite kad ste izašli u pustinju? Trsku koju ljulja vetar?
  8. Nego, šta ste hteli da vidite? Čoveka obučenog u lepu odeću? Ne, oni koji nose lepu odeću nalaze se po kraljevskim kućama.
  9. Šta ste, dakle, hteli da vidite? Proroka? Da, kažem vam: i više nego proroka!
  10. To je onaj za koga je zapisano: ‘Evo, šaljem svoga glasnika ispred tebe, koji će pred tobom pripremiti put.’*

    * Vidi: Malahija 3:1.

  11. Istinu vam kažem: među rođenima od žena nije se pojavio niko veći od Jovana Krstitelja, a najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći je od njega.
  12. I od dana Jovana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko trpi nasilje, a nasilnici ga silom uzimaju.
  13. Jer, svi proroci i Zakon prorokuju do Jovana.*

    * Vidi: Malahija 4:5-6. Knjiga proroka Malahije je poslednji spis Starog saveza.

  14. A Jovan je – ako hoćete da to prihvatite – Ilija koji je trebalo da dođe.
  15. Ko ima uši, neka čuje.
  16. Sa čim da uporedim ovaj naraštaj? Sličan je deci koja sede na trgu i dovikuju jedna drugoj:
  17. ‘Svirali smo vam, ali ne zaigraste. Naricali smo, ali ne zakukaste.’
  18. Jer, Jovan je došao i nije ni jeo ni pio, a oni kažu: ‘Opsednut je demonom.’
  19. Došao je Sin čovečiji, koji jede i pije, a oni kažu: ‘Vidi izelice i pijanice, prijatelja poreznika i grešnika.’ Ali mudrost opravdavaju deca njezina.“
  20. Tada Isus poče da prekoreva gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čuda što se nisu pokajali.
  21. „Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Betsaido! Jer, da su se u Tiru i Sidonu dogodila čuda koja su se u vama dogodila, oni bi se odavno u kostreti i pepelu pokajali.
  22. Ali, kažem vam: na Dan suda će biti lakše Tiru i Sidonu nego vama!
  23. A ti, Kapernaume, zar ćeš se do nebesa uzdići? U had ćeš se sunovratiti! Jer, da su se u Sodomu dogodila čuda koja su se u tebi dogodila, ostao bi do dana današnjeg.
  24. Ali, kažem vam: na Dan suda će biti lakše zemlji sodomskoj nego tebi!“
  25. U to vreme Isus reče: „Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a otkrio malima.*

    * Ili minornima, neznatnim u svetu.

  26. Da, Oče, to je postalo ugodno pred tobom.
  27. Moj Otac mi je sve predao, i niko, osim Oca, ne poznaje Sina. I niko ne poznaje Oca, samo Sin i oni kojima Sin hoće da ga otkrije.
  28. Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.
  29. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer ja sam krotkog i poniznog srca, i naći ćete odmor za svoju dušu.
  30. Jer, moj jaram je blag i moje breme je lako.“