* Izraz „šabati“ u množini se ne odnosi na sedmičnu Subotu, koja je upravo bila završila, već na period od sedam sedmica poznatih kao „šabati“ koji se računao od praznika Prvina do Pedesetnice, poslednjeg iz grupe prolećnih praznika (3. Mojs. 23:15-16; 5. Mojs. 16:9-10).
* U ovom Isusovom nalogu, po svemu sudeći, krivotvoren je dodatak „krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetog Duha“ neposredno nakon sabora u Nikeji 325. godine n.e., kada se zvanično počela uvoditi trojstvena dogma o Božanstvu koja je postala imperativ u crkveno-državnom hrišćanstvu, takođe u uskoj vezi sa ceremonijom krštenja. Ova promena najverovatnije je uneta 331. godine kada je imperator Konstantin naložio Euzebiju iz Cezareje (265-340 n.e.) da ubaci trojstvenu formulu. Euzebije je pre 325. godine sedamnaest puta potpuno citirao ovaj pasus (iz hebrejskog originala): „Idite, dakle, i naučite sve narode u moje ime,“ i nijedan put nije bilo trinitističke kršteničke formule. (Eusebius: Proof of the Gospel, Book III) „Termin trojstvo se ne nalazi u Bibliji. Prvi ga je koristio Tertulijan krajem 2. veka, ali širu upotrebu i formalno tumačenje primio je tek u 4. i 5. veku.“ (New Bible Dictionary, Trinity, 1996) „Novi zavet poznaje samo krštenje u ime Isusovo [vidi: Dela 2:38; Rim. 6:3-8]… koje se i dalje obavlja čak u 2. i 3. veku.“ (The New Schaff-Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge, 1957, I, 435)