Jevanđelje po Mateju (28. glava)

  1. Po večeri od šabata,* u osvitu prvog od šabata, dođoše Marija Magdalena i druga Marija da pogledaju grob.

    * Izraz „šabati“ u množini se ne odnosi na sedmičnu Subotu, koja je upravo bila završila, već na period od sedam sedmica poznatih kao „šabati“ koji se računao od praznika Prvina do Pedesetnice, poslednjeg iz grupe prolećnih praznika (3. Mojs. 23:15-16; 5. Mojs. 16:9-10).

  2. Uto nastade velik zemljotres jer se Gospodnji anđeo spusti sa neba, priđe grobu, odvalja kamen sa ulaza i sede na njega.
  3. Lice mu je bilo kao munja, a odeća bela kao sneg.
  4. Čuvari zadrhtaše od straha i obamreše.
  5. A anđeo progovori i reče ženama: „Vi se ne bojte. Znam da tražite Isusa, koji je raspet.
  6. On nije ovde – uskrsao je, baš kao što je i rekao. Dođite i pogledajte mesto gde je Gospod ležao,
  7. a onda brzo idite i kažite njegovim učenicima: ‘Ustao je iz mrtvih i evo ide pred vama u Galileju. Onde ćete ga videti.’ Eto, to sam imao da vam kažem.“
  8. I one brzo odoše sa groba i sa strahom i velikom radošću otrčaše da jave njegovim učenicima.
  9. I dok su išle da jave učenicima Njegovim, uto ih susrete Isus pa im reče: „Zdravo.“ A one mu priđoše, obujmiše mu noge i pokloniše mu se.
  10. Tada im Isus reče: „Ne bojte se. Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju. Onde će me videti.“
  11. I dok su one išle, neki od stražara odoše u grad i obavestiše prvosveštenike o svemu što se dogodilo.
  12. A ovi se sastadoše sa starešinama i dogovoriše se da vojnicima daju mnogo novca.
  13. Rekoše im: „Kažite: ‘Njegovi učenici su došli noću i ukrali ga dok smo mi spavali.’
  14. A ako za to čuje namesnik, mi ćemo ga ubediti i sačuvati vas od nevolje.“
  15. I ovi uzeše novac i učiniše kako su ih naučili. Tako ova priča kruži među Judejima sve do dana današnjeg.
  16. A jedanaestorica učenika odoše u Galileju, na goru na koju im je Isus rekao da idu.
  17. Kad su ga ugledali, pokloniše mu se. Ali, neki su sumnjali.
  18. Tada im Isus priđe i reče: „Data mi je sva vlast na nebu i na zemlji.
  19. Zato idite i naučite sve narode u moje ime,*

    * U ovom Isusovom nalogu, po svemu sudeći, krivotvoren je dodatak „krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetog Duha“ neposredno nakon sabora u Nikeji 325. godine n.e., kada se zvanično počela uvoditi trojstvena dogma o Božanstvu koja je postala imperativ u crkveno-državnom hrišćanstvu, takođe u uskoj vezi sa ceremonijom krštenja. Ova promena najverovatnije je uneta 331. godine kada je imperator Konstantin naložio Euzebiju iz Cezareje (265-340 n.e.) da ubaci trojstvenu formulu. Euzebije je pre 325. godine sedamnaest puta potpuno citirao ovaj pasus (iz hebrejskog originala): „Idite, dakle, i naučite sve narode u moje ime,“ i nijedan put nije bilo trinitističke kršteničke formule. (Eusebius: Proof of the Gospel, Book III) „Termin trojstvo se ne nalazi u Bibliji. Prvi ga je koristio Tertulijan krajem 2. veka, ali širu upotrebu i formalno tumačenje primio je tek u 4. i 5. veku.“ (New Bible Dictionary, Trinity, 1996) „Novi zavet poznaje samo krštenje u ime Isusovo [vidi: Dela 2:38; Rim. 6:3-8]… koje se i dalje obavlja čak u 2. i 3. veku.“ (The New Schaff-Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge, 1957, I, 435)

  20. učeći ih da drže sve što sam vas uputio. I evo, ja sam uvek sa vama, sve do svršetka ovog doba. Amin.“