Jevanđelje po Mateju (27. glava)

  1. Rano ujutro prvosveštenici i starešine naroda se dogovoriše da Isusa ubiju.
  2. Vezaše ga pa ga odvedoše i predadoše namesniku Pilatu.
  3. Kad je Juda, koji ga je izdao, video da je Isus osuđen, pokaja se i prvosveštenicima i starešinama vrati trideset srebrnjaka,
  4. govoreći: „Zgrešio sam izdavši nevinu krv.“ Oni mu rekoše: „Šta se to nas tiče? Vidi ti.“
  5. A on baci srebrnjake u Hram pa ode i obesi se.
  6. Prvosveštenici uzeše srebrnjake, govoreći: „Nije dozvoljeno da se ovaj novac stavi u hramsku riznicu jer je plata za krv.“
  7. Onda se dogovoriše i tim novcem kupiše Grnčarevu njivu, da bude groblje za strance.
  8. Zato se ta njiva sve do dana današnjeg zove Krvna njiva.
  9. Tako se ispunilo ono što je rečeno preko proroka Jeremije: Uzeše trideset srebrnjaka, cenu procenjenoga,* koga proceniše sinovi Izraelovi,

    * Vidi: Zaharija 11:12-13.

  10. i dadoše ih za Grnčarevu njivu, kao što mi je Gospod priredio.*

    * Vidi: Jeremija 32:6-12.

  11. A Isus je stajao pred namesnikom, koji ga upita: „Jesi li ti kralj Judeja?“ Isus mu reče: „Ti kažeš.“
  12. A dok su ga prvosveštenici i starešine optuživali, nije ništa odgovarao.
  13. Tada mu Pilat reče: „Zar ne čuješ šta sve svedoče protiv tebe?“
  14. Ali, Isus mu ne odgovori ni jednom rečju pa se namesnik veoma začudi.
  15. A namesnik je imao običaj da o praznicima oslobodi narodu jednog zatvorenika koga su hteli.
  16. Tada je onde bio poznati zatvorenik po imenu Baraba.
  17. Kad se narod okupio, Pilat ih upita: „Koga hoćete da vam oslobodim: Barabu ili Isusa zvanog Hristos?“
  18. Znao je, naime, da su Isusa predali iz zavisti.
  19. Dok je Pilat sedeo na sudijskoj stolici, njegova žena mu poruči: „Okani se tog pravednika jer sam danas u snu mnogo zbog njega prepatila!“
  20. Ali, prvosveštenici i starešine nagovoriše narod da zatraže Barabu, a da Isus bude pogubljen.
  21. Namesnik ih upita: „Koga od ove dvojice hoćete da vam oslobodim?“ Oni odgovoriše: „Barabu!“
  22. „A šta da uradim sa Isusom zvanim Hristos?“ upita ih on. A oni svi rekoše: „Neka bude raspet!“
  23. „Kakvo je zlo učinio?“ upita ih. Ali, oni još glasnije povikaše: „Neka bude raspet!“
  24. Pilat vide da ništa ne pomaže, nego da nastaje sve veći metež, pa uze vode i pred narodom opra ruke, govoreći: „Nisam kriv za krv ovog pravednog čoveka – to je vaša stvar!“
  25. A sav narod odvrati: „Njegova krv na nas i na našu decu!“
  26. Tada im Pilat oslobodi Barabu, a Isusa izbičeva pa ga predade da ga raspnu.
  27. Zatim namesnikovi vojnici odvedoše Isusa u pretorijum pa oko njega okupiše celu četu.
  28. Svukoše ga i ogrnuše skerletnim plaštom.
  29. Ispletoše venac od trnja i staviše mu ga na glavu, a u desnu ruku trsku. Onda kleknuše pred njega pa počeše da mu se rugaju, govoreći: „Zdravo, kralju Judeja!“
  30. Potom su ga pljuvali i udarali trskom po glavi.
  31. A kad su prestali da mu se rugaju, skinuše plašt s njega i obukoše mu njegovu odeću pa ga odvedoše da ga raspnu.
  32. Kad su izlazili, naiđoše na jednog čoveka iz Kirene koji se zvao Simon i nateraše ga da nosi Isusov krst.*

    * Ili „stavros“ na grčkom, pojam koji je prvobitno označavao uspravni kolac ili stub, ali u Isusovo vreme to je bio instrument za mučenje koji su Grci i Rimljani preuzeli od Feničana, sa manjom poprečnom gredicom za zakivanje šaka. Međutim, simbolika koja upućuje na paganski krst, antički znak vavilonskog boga sunca, Tamuza, prihvaćena je kao „hrišćanska“ u 3. i 4. veku, posebno nakon Konstantinove navodne vizije krsta u suncu.

  33. Kad su stigli na mesto koje se zove Golgota – što znači „Lobanjsko mesto“ –
  34. dadoše Isusu da pije vino pomešano sa žuči. Ali, kad ga je okusio, ne htede da ga pije.
  35. A oni ga raspeše pa razdeliše njegovu odeću bacanjem kocke, da bi se ispunilo ono što je rečeno preko proroka: „Dele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju žreb.“*

    * Vidi: Psalam 22:18.

  36. Onda sedoše onde da ga čuvaju.
  37. A iznad glave mu staviše napisanu njegovu krivicu: OVO JE ISUS, KRALJ JUDEJA.
  38. Tada s njim raspeše i dva razbojnika – jednog s njegove desne, a drugog s leve strane.
  39. A prolaznici su ga vređali. Mahali su glavama
  40. i govorili: „Spasi samog sebe, ti koji rušiš Hram i gradiš ga za tri dana! Siđi sa krsta ako si Sin Božji!“
  41. Slično su mu se rugali i prvosveštenici, zajedno sa pismoznalcima i starešinama, govoreći:
  42. „Druge je spasao, a sebe ne može da spase! Ako je on kralj Izraela, neka sada siđe s krsta pa ćemo verovati u njega.
  43. Uzda se u Boga, pa neka ga on sada izbavi ako ga želi. Jer, govorio je: ‘Ja sam Sin Božji.’“
  44. A tako su ga vređali i razbojnici koji su s njim bili raspeti.
  45. A od šest sati nastala je tama po svoj zemlji koja je trajala do devet sati.*

    * „Šest sati“ je predstavljalo vreme oko podneva, a „devet sati“ oko 3 sata popodne, jer su se sati brojali od izlaska sunca.

  46. Oko devet sati povika Isus veoma glasno: „Eli, Eli, lama sabahtani?“ („Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“)*

    * Vidi: Psalam 22:1.

  47. Čuli su to neki koji su onde stajali pa rekoše: „Zove Iliju!“*

    * „Ilija“ ili „Elijah“ na hebrejskom. Ilija je uživao poseban tretman u proročanskim očekivanjima (Malahija 4:5; Matej 17:10-13; Luka 1:13-17), jer je jedini prorok koji je živ prenet na Nebo (vidi 2. Kraljevima 2. glava).

  48. A jedan od njih smesta otrča, uze sunđer, natopi ga sirćetom, natače na trsku pa dade Isusu da pije.
  49. „Ostavi ga,“ rekoše ostali, „da vidimo da li će doći Ilija da ga spase.“ A drugi uze koplje i ubode ga u slabinu, i iziđoše voda* i krv.

    * Med.: pleuralni izliv.

  50. A Isus opet iz sveg glasa povika i ispusti duh.
  51. Tada se zavesa u Hramu rascepi nadvoje, od vrha do dna. Zemlja se zatrese i stene popucaše.
  52. Grobovi se otvoriše i uskrsnuše tela mnogih umrlih svetih.
  53. Oni izađoše iz grobova, a posle Isusovog uskrsenja odoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
  54. Stotnik i oni koji su s njim čuvali Isusa videše zemljotres i sve što se dogodilo pa se veoma uplašiše i rekoše: „Ovaj je zaista bio Sin Božji!“
  55. A onde su bile, i sve to izdaleka posmatrale, i mnoge žene koje su Isusa pratile od Galileje i služile mu.
  56. Među njima su bile Marija Magdalena, Marija majka Jakova i Josije, i majka Zevadjevih sinova.
  57. Kad je došlo predvečerje, dođe čovek po imenu Josif, bogataš iz Arimateje, koji je i sam bio Isusov učenik.
  58. On ode k Pilatu i zatraži Isusovo telo, a Pilat naredi da mu se telo preda.
  59. Josif uze telo, uvi ga u čisti laneni zavoj
  60. pa ga položi u svoj novi grob koji je usekao u steni. Onda na ulaz u grob navalja velik kamen i ode.
  61. A Marija Magdalena i druga Marija sedoše preko puta groba.
  62. Sutradan,* to jest dan posle Pripreme, prvosveštenici i fariseji dođoše k Pilatu

    * „Sutradan“ po biblijskom brojanju dana je zapravo petak uveče (početak subote).

  63. i rekoše: „Gospodaru, setili smo se da je onaj varalica za života govorio: ‘Uskrsnuću posle tri dana.’*

    * Vidi: Matej 16:21; 17:23; 20:19.

  64. Zato naredi da se grob osigura do trećeg dana, da ne bi njegovi učenici došli noću i ukrali telo pa rekli narodu: ‘Ustao je iz mrtvih!’ Tako bi ta poslednja prevara bila gora od prve.“
  65. A Pilat im reče: „Evo vam straže pa idite i osigurajte kako znate.“
  66. I oni odoše i osiguraše grob zapečativši kamen i postavivši stražu.