Jevanđelje po Luki (1. glava)

Pisac: Luka
Mesto pisanja: Cezareja
Pisanje završeno: oko 56-58. n. e.
Obuhvata vreme: 5. pre n. e. – 31. n. e.

  1. Mnogi su se trudili da sastave izveštaj o događajima u koje smo se uverili –
  2. onako kako su nam ih preneli oni koji su od početka bili očevici tih događaja i objavljivači poruke –
  3. pa sam i ja, časni Teofile, pomno ispitavši sve od početka, odlučio da ti napišem sve po redu,
  4. da se uveriš u pouzdanost pouke koju si slušao.
  5. U danima Heroda, judejskog kralja, živeo je jedan sveštenik koji se zvao Zaharija, iz Abijinog reda.* Žena mu je bila od Aronovih kćeri, a zvala se Elizabeta.*

    * 1) Vidi: 1. Dnevnika 24:10. 2) Elišeba na hebrejskom (tradicionalno: Jelisaveta) – „Božje obećanje“, „Božja zakletva“.

  6. Oboje su bili pravedni pred Bogom jer su živeli besprekorno po svim Gospodnjim uputstvima i uredbama.
  7. Ali nisu imali dece, jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su bili u poodmaklim godinama.
  8. Dok je Zaharija jednom obavljao svešteničku službu pred Bogom, jer je prema rasporedu služio njegov red,
  9. žrebom je, prema svešteničkom običaju, određeno da on uđe u Gospodnje svetilište i prinese kâd.
  10. Za vreme prinošenja kâda sve mnoštvo naroda molilo se napolju.
  11. Tada mu se pojavio Gospodnji anđeo. Stajao je s desne strane kadionog oltara.
  12. Zaharija se uznemirio kad ga je ugledao i obuzeo ga je strah.
  13. Ali anđeo mu je rekao: „Ne boj se, Zaharija, jer su tvoje usrdne molitve uslišene i tvoja žena Elizabeta rodiće ti sina! Daj mu ime Jovan.
  14. Radovaćeš se i veselićeš se i mnogi će se obradovati njegovom rođenju,
  15. jer će biti velik u Gospodnjim očima. Ali ne sme da pije vina ni opojnog pića.* Biće pun Duha svetog već od majčine utrobe.

    * Vidi: 4. Mojsijeva 6:2-4; Sudije 13:4,14.

  16. Mnoge od Izraelovih sinova obratiće k Gospodu, njihovom Bogu.
  17. Ići će pred Bogom pun Duha i sile kao Ilija, da srca očeva obrati deci i neposlušne mudrosti pravednih, da Gospodu pripremi spreman narod.“
  18. Zaharija reče anđelu: „Kako da budem siguran u to? Jer ja sam star i moja žena je u poodmaklim godinama.“
  19. Anđeo mu odgovori: „Ja sam Gabriel, koji stoji pred Bogom. Poslat sam da govorim s tobom i da ti objavim ovu dobru vest.
  20. Evo, onemećeš i nećeš moći da govoriš do dana kada će se ovo dogoditi, jer nisi poverovao mojim rečima koje će se ispuniti u svoje vreme.“
  21. A narod je čekao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u svetilištu.
  22. Kada je izašao nije mogao ništa da kaže, pa su shvatili da je u svetilištu imao viziju. Pokušao je da se znakovima sporazume s njima, ali je ostao nem.
  23. Kad su istekli dani njegove službe, otišao je kući.
  24. Posle tih dana njegova žena Elizabeta je zatrudnela. Pet meseci nije izlazila iz kuće, govoreći:
  25. „Ovo mi je Gospod učinio, u ove dane kad mi se smilovao da bi skinuo s mene sramotu među ljudima.“
  26. Kad je bila u šestom mesecu trudnoće, Bog je poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret,
  27. devici isprošenoj za čoveka iz Davidovog doma koji se zvao Josif. Devica se zvala Marija.
  28. Kad je anđeo ušao k njoj, rekao joj je: „Raduj se privilegovana, Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama.“
  29. Kad ga je ugledala, ona se uplašila na te reči i razmišljala šta bi taj pozdrav mogao da znači.
  30. Zato joj je anđeo rekao: „Ne boj se, Marija, jer si našla milost kod Boga.
  31. Evo, zatrudnećeš i rodićeš sina. Daj mu ime Isus.
  32. On će biti velik i zvaće se Sin Najvišega. Gospod Bog daće mu presto Davida, njegovog oca,
  33. i on će vladati kao kralj nad Jakovljevim domom zauvek i njegovom kraljevstvu neće biti kraja.“
  34. Marija reče anđelu: „Kako će to biti, kad još ne znam za muža?“
  35. Anđeo joj reče: „Duh sveti doći će na tebe i sila Najvišega zaseniće te. Zato će onaj što se rodi biti svet, i nazvaće se Sin Božji.
  36. Evo, i tvoja rođaka Elizabeta začela je sina u svojoj starosti, i već je u šestom mesecu ona koju zovu nerotkinjom.
  37. Jer Bogu ništa što kaže nije nemoguće.“
  38. Tada Marija reče: „Evo Gospodnje sluškinje! Neka mi bude po tvojoj reči.“ Zatim je anđeo otišao od nje.
  39. Tih dana Marija je ustala i brzo otišla u jedan grad u brdovitom području Jude.
  40. Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu.
  41. Kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, poskočilo je dete u njenoj utrobi. I Elizabeta se ispunila Duhom svetim
  42. i na sav glas uzviknula: „Blagoslovena si ti među ženama i blagosloven je plod tvoje utrobe!
  43. Otkud meni ta čast da majka mog Gospoda dođe k meni?
  44. Jer evo, kad mi je do ušiju dopro glas tvog pozdrava, dete u mojoj utrobi je poskočilo od velikog veselja.
  45. Srećna je ona koja je poverovala, jer će se ispuniti sve što joj je rekao Gospod.“
  46. A Marija reče: „Duša moja veliča Gospoda
  47. i duh moj kliče Bogu, Spasitelju mom,
  48. jer je pogledao na neznatnost svoje sluškinje. Od sada će me svi naraštaji nazivati blagoslovenom,
  49. jer je Silni za mene učinio velika dela i sveto je njegovo ime.
  50. Iz naraštaja u naraštaj milostiv je onima koji ga se boje.
  51. Pokaza snagu mišicom svojom; rastera ohole u mislima njihovih srca;
  52. zbaci silne s prestola, a uzvisi smerne;
  53. gladne napuni dobrima, a bogate otpusti praznih ruku.
  54. Došao je u pomoć Izraelu, svom sluzi, sećajući se milosti
  55. koju je obećao našim praočevima: da će dok je veka biti milostiv Abramu i njegovom potomstvu.“
  56. Tako je Marija ostala kod nje oko tri meseca, a zatim se vratila kući.
  57. Elizabeti je došlo vreme da se porodi, i rodila je sina.
  58. Susedi i njeni rođaci čuli su da joj je Gospod pokazao veliku milost i radovali su se s njom.
  59. Osmog dana došli su da obrežu dete i hteli su da mu po ocu daju ime Zaharija.
  60. Ali majka je rekla: „Ne, nego će se zvati Jovan.“
  61. Na to su joj rekli: „Nema nikoga od tvoje rodbine ko se tako zove.“
  62. Zatim su pomoću znakova upitali oca kako bi on hteo da se dete zove.
  63. On je zatražio pločicu i napisao: „Jovan mu je ime.“ Tada su se svi začudili.
  64. Istog časa otvorila su mu se usta i jezik mu se odvezao i progovorio je, blagosiljajući Boga.
  65. I strah je obuzeo sve njihove susede. Po svim judejskim brdima počelo je da se priča o svemu tome
  66. i svi koji su to čuli razmišljali su o tome i pitali se: „Šta će biti od tog deteta?“ Jer je bilo jasno da je Gospodnja ruka s njim.
  67. A Zaharija, njegov otac, ispunio se Duhom svetim i prorokovao:
  68. „Neka je blagosloven Gospod, Bog Izraelov, jer je pohodio svoj narod i izbavio ga.
  69. I podigao nam je rog spasenja u domu Davida, svog sluge,
  70. kao što je ustima svojih svetih proroka od veka govorio
  71. da ćemo biti spaseni od svojih neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze.
  72. Ispoljio je milosrđe kao što je i obećao našim praočevima i setio se svog svetog saveza,
  73. zakletve kojom se zakleo Abramu, našem praocu,
  74. da će nam, kad budemo izbavljeni iz ruku neprijatelja, dati da mu služimo bez straha
  75. u vernosti i pravednosti pred njim sve dane života svoga.
  76. A ti, dete, bićeš nazvan prorokom Najvišega, jer ćeš ići pred Gospodom da mu pripremiš puteve,
  77. da njegov narod poučiš spasenju koje dolazi oproštenjem njihovih greha,
  78. zbog duboke samilosti našeg Boga. Zbog nje će nam doći svanuće s visine,
  79. da donese svetlost onima koji sede u tami i senci smrti, da dovede naše noge na put mira.“
  80. A dečak je rastao i jačao duhom. Boravio je u pustinji sve do dana kad se pokazao Izraelu.