Jevanđelje po Luki (8. glava)

  1. Nedugo posle toga pošao je od grada do grada i od sela do sela, propovedajući i objavljujući dobru vest o Božjem kraljevstvu. S njim su bila dvanaestorica
  2. i neke žene koje su bile izlečene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje je bilo izašlo sedam demona,
  3. zatim Jovana, žena Herodovog nadzornika Huze, i Susana i mnoge druge žene, koje su im služile svojom imovinom.
  4. Kad se okupio silan narod i ljudi koji su iz mnogih gradova došli k njemu, ispričao je jedno poređenje:
  5. „Sejač je izašao da seje seme svoje. Dok je sejao, nešto je semena palo pored puta pa je bilo pogaženo i ptice su ga nebeske pozobale.
  6. Drugo je palo na kamenito tlo, ali kad je izniklo, osušilo se jer nije imalo vlage.
  7. A drugo je palo među trnje i trnje je naraslo s njim i ugušilo ga.
  8. Drugo je palo na dobru zemlju i kad je izniklo, donelo je stostruki plod.“ Rekavši to povikao je: „Ko ima uši da sluša, neka sluša!“
  9. Njegovi učenici su ga pitali šta znači to poređenje.
  10. On im je odgovorio: „Vama je dato da razumete tajne Božjeg kraljevstva, a ostalima se govori u poređenjima, da gledaju, a ne vide, i da slušaju, a ne razumeju.
  11. A poređenje znači ovo: Seme je reč Božja.
  12. Ono koje je palo pored puta, to su oni koji čuju, ali zatim dolazi Đavo i uzima reč iz njihovog srca da ne bi verovali i bili spaseni.
  13. Ono koje je palo na kamenito tlo, to su oni koji radosno prime reč kad je čuju, ali nemaju korena. Jedno vreme veruju, ali u vreme kušnje otpadnu.
  14. Ono koje je palo među trnje, to su oni koji čuju, ali odvučeni brigama, bogatstvom i užicima ovog života, uguše se i ne donesu zreo plod.
  15. A ono koje je palo na dobru zemlju, to su oni koji čuju reč čistim i dobrim srcem i zadrže je i ustrajno donose plod.
  16. Niko ne pali svetiljku da je pokrije posudom niti da je stavi pod krevet, nego je stavlja na svećnjak, da bi oni koji ulaze videli svetlost.
  17. Jer nema ničeg tajnog što se neće otkriti, i ničeg što je sakriveno što se neće saznati i izaći na videlo.
  18. Zato pazite kako slušate, jer ko ima, daće mu se još, a ko nema, uzeće mu se i ono što misli da ima.“
  19. K njemu su došli njegova majka i braća, ali zbog naroda nisu mogli da mu priđu.
  20. Ali neko mu je javio: „Tvoja majka i tvoja braća stoje napolju i žele da te vide.“
  21. A on im je rekao: „Moja majka i moja braća jesu ovi koji slušaju reč Božju i vrše je.“
  22. Jednog dana su on i njegovi učenici ušli u čamac, i on im je rekao: „Pređimo na drugu stranu jezera.“ I tako su otplovili.
  23. Dok su plovili, on je zaspao. Tada se na jezero spustio jak olujni vetar i voda je počela da ulazi u čamac, tako da su bili u opasnosti.
  24. Tada su mu prišli i probudili ga govoreći: „Učitelju, učitelju, izginućemo!“ On je ustao, zapretio vetru i pobesneloj vodi, i umirili su se, pa je nastala tišina.
  25. Tada im je rekao: „Gde vam je vera?“ A oni su se uplašili i začuđeno pitali jedan drugog: „Ko li je ovaj što zapoveda i vetrovima i vodi, i oni ga slušaju?“
  26. Doplovili su do gergesenskog kraja, koji je nasuprot Galileji.
  27. Kad je izašao na kopno, sreo ga je jedan čovek iz grada, koji je bio opsednut demonima. Već duže vreme nije nosio odeću i nije živeo u kući nego na groblju.
  28. Kad je ugledao Isusa, povikao je, pao ničice pred njega i iz sveg glasa rekao: „Šta ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Najvišeg? Molim te, ne muči me!“
  29. (Jer Isus je zapovedio nečistom duhu da izađe iz tog čoveka. Demon ga je već dugo držao u vlasti i premda su čoveka vezivali lancima i čuvali ga u okovima, on bi pokidao okove i demon bi ga oterao u pusti kraj.)
  30. Isus ga je upitao: „Kako ti je ime?“ A on je odgovorio: „Legion,“ jer je u njega ušlo mnogo demona.
  31. I preklinjali su ga da im ne zapovedi da odu u bezdan.
  32. A tamo na gori paslo je veliko krdo svinja. I preklinjali su ga da im dopusti da uđu u njih. I dopustio im je.
  33. Tada su demoni izašli iz tog čoveka i ušli u svinje, i krdo je jurnulo preko litice u jezero i utopilo se.
  34. Kad su svinjari videli šta se dogodilo, pobegli su i proneli glas o tome po gradu i okolini.
  35. Tada su ljudi izašli da vide šta se dogodilo. Došli su kod Isusa i našli čoveka iz kog su bili izašli demoni kako sedi kod Isusovih nogu obučen i zdravog uma, i uplašili su se.
  36. A očevici su im ispričali kako je opsednuti čovek ozdravio.
  37. Zato ga je sav narod iz gergesenske okoline zamolio da ode od njih, jer ih je obuzeo veliki strah. Tada je ušao u čamac i vratio se.
  38. A čovek iz koga su izašli demoni molio ga je da mu dopusti da pođe s njim, ali on ga je otpustio, rekavši mu:
  39. „Vrati se kući i pričaj svima šta je Bog učinio za tebe.“ Tako je on otišao, objavljujući po celom gradu šta je Isus učinio za njega.
  40. Kad se Isus vratio, narod ga je ljubazno primio, jer su ga svi očekivali.
  41. Tada je došao čovek koji se zvao Jair, i koji je bio starešina sinagoge. Pao je pred Isusove noge i usrdno ga molio da uđe u njegovu kuću
  42. jer je imao kćer jedinicu od oko dvanaest godina koja je umirala. Dok je išao, mnoštvo ljudi se guralo oko njega.
  43. Jedna žena koja je dvanaest godina patila od krvarenja potrošila je svu svoju ušteđevinu i niko nije mogao da je izleči.
  44. Ona mu je prišla s leđa i dotakla rub njegove haljine, i njeno krvarenje je odmah prestalo.
  45. A Isus je upitao: „Ko me je dotakao?“ Pošto su svi to poricali, Petar reče: „Učitelju, narod te gura i pritiska, a ti kažeš ‘Ko me je dotakao?’“
  46. Ali Isus reče: „Neko me je dotakao, jer sam osetio da je sila izašla iz mene.“
  47. Videvši da se ne može kriti, žena je drhteći došla, pala pred njega i pred celim narodom ispričala zašto ga je dotakla i kako je odmah ozdravila.
  48. A on joj reče: „Hrabro, kćeri, tvoja vera te je spasla. Idi s mirom.“
  49. Dok je još govorio, došao je neko iz kuće starešine sinagoge i rekao: „Kći ti je umrla, ne muči više učitelja.“
  50. Kad je Isus to čuo, rekao mu je: „Ne boj se, samo veruj i biće spasena!“
  51. Kad je stigao u kuću, nikome nije dozvolio da uđe s njim osim Petru, Jovanu i Jakovu i devojčinom ocu i majci.
  52. Svi su plakali i naricali za njom. Tada je Isus rekao: „Ne plačite, jer nije umrla, nego spava.“
  53. A oni su mu se podsmevali jer su znali da je umrla.
  54. On ih je sve isterao, uzeo je za ruku i povikao: „Devojko, ustani!“
  55. I vratio joj se duh i odmah je ustala, a on je preporučio da joj daju da jede.
  56. Njeni roditelji su bili van sebe od čuda, ali on ih je obavezao da nikome ne pričaju šta se dogodilo.