Jevanđelje po Luki (2. glava)

  1. U to vreme izašao je dekret cezara Avgusta da se popiše sve stanovništvo.
  2. Bio je to prvi popis koji je izvršen dok je Kvirinije upravljao Sirijom.
  3. Svi su išli na popis, svako u svoj grad.
  4. Tako je i Josif krenuo iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad, koji se zove Betlehem, jer je bio iz Davidovog doma i njegove porodice,
  5. da se upiše s Marijom, koja se do tada već udala za njega, i bila je u poodmakloj trudnoći.
  6. Dok su bili tamo, došlo je vreme da se porodi.
  7. I rodila je svog sina, prvenca, povila ga i položila u jasle, jer u konačištu nije bilo mesta za njih.
  8. U tom kraju bili su i pastiri koji su boravili napolju i noću čuvali stražu kod svojih stada.
  9. I Gospodnji anđeo je stao pored njih i Gospodnja slava je zablistala oko njih, i oni su se veoma uplašili.
  10. A anđeo im je rekao: „Ne bojte se! Evo, objavljujem vam dobru vest o velikoj radosti za sve ljude,
  11. jer vam se danas u Davidovom gradu rodio Spasitelj – Hristos Gospod.
  12. A ovo vam je znak: naći ćete dete povijeno i položeno u jasle.“
  13. Odjednom se uz anđela pojavila silna nebeska vojska, koja je hvalila Boga i govorila:
  14. „Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir, i među ljudima dobra volja.“
  15. Kad su anđeli otišli od njih na nebo, pastiri su govorili jedan drugom: „Pođimo u Betlehem da vidimo to što nam je Gospod obznanio da se dogodilo.“
  16. Brzo su otišli i našli Mariju i Josifa i dete položeno u jasle.
  17. Kad su ga videli, ispričali su ono što im je bilo rečeno za to dete.
  18. Svi koji su to čuli divili su se onome što su im pastiri rekli,
  19. a Marija je čuvala sve te reči u svom srcu i razmišljala o njima.
  20. Pastiri su se zatim vratili, slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i videli, jer se dogodilo onako kako im je bilo rečeno.
  21. Kad se navršilo osam dana, i kad je trebalo da se obreže, dali su mu ime Isus, kako ga je nazvao anđeo pre nego što je bio začet u majčinoj utrobi.
  22. Kad su se navršili dani njenog čišćenja po Mojsijevom zakonu,* doneli su ga u Jerusalim pred Gospoda –

    * Vidi: 3. Mojsijeva 12:2.

  23. kao što je napisano u Gospodnjem zakonu: „Svaki prvenac neka bude svet Gospodu“* –

    * Vidi: 2. Mojsijeva 13:2.

  24. i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Gospodnjem zakonu: „Dve grlice ili dva mlada goluba.“*

    * Vidi: 3. Mojsijeva 12:6.

  25. A u Jerusalimu je bio čovek koji se zvao Simeon. Taj čovek je bio pravedan i pobožan i čekao je Izraelovu utehu, i Duh sveti je bio na njemu.
  26. I bilo mu je otkriveno Duhom svetim da neće videti smrt dok ne vidi Hrista Gospodnjeg.
  27. I ponesen Duhom došao je u hram. Kad su roditelji uneli dete Isusa da na njemu izvrše obred propisan zakonom,
  28. uzeo ga je u naručje, blagoslovio Boga i rekao:
  29. „Sada Gospodaru, po reči svojoj, otpuštaš svog slugu da u miru umre.
  30. Jer moje su oči videle tvoje spasenje
  31. koje si pripremio pred svim narodima:
  32. svetlost za prosvetljenje neznabožaca i slavu tvog naroda Izraela.“
  33. A Josif i njegova majka divili su se rečima izgovorenim o njemu.
  34. Simeon ih je blagoslovio, a Mariji, njegovoj majci je rekao: „Ovaj je postavljen da zbog njega padnu i ustanu mnogi u Izraelu i da bude znak protiv kog će se govoriti,
  35. da se otkriju razmišljanja mnogih srca, a tebi samoj mač će probosti dušu.“
  36. U to vreme je živela i proročica Ana, Fanuelova kći, iz Ašerovog plemena. Bila je u poodmaklim godinama. Nakon svog devičanstva živela je s mužem sedam godina,
  37. a ostatak života provela je kao udovica. Imala je osamdeset i četiri godine i nikad nije izostajala iz hrama, nego je noć i dan služila Bogu postovima i usrdnim molitvama.
  38. U taj čas je došla i počela da zahvaljuje Bogu i da govori o detetu svima koji su čekali izbavljenje Jerusalima.
  39. Kad su izvršili sve po Gospodnjem zakonu, vratili su se u Galileju u svoj grad Nazaret.
  40. A dete je raslo i jačalo u duhu, ispunjavajući se mudrošću i blagodat Božja je bila na njemu.
  41. Njegovi roditelji su svake godine išli u Jerusalim na praznik Pashe.
  42. Kad mu je bilo dvanaest godina, pošli su u Jerusalim po prazničnom običaju
  43. i ostali su tamo do kraja praznika. Kad su krenuli kući, dečak Isus je ostao u Jerusalimu, a Josif i njegova majka to nisu znali.
  44. Pretpostavljajući da je među njihovim saputnicima, prešli su dan hoda, a onda su ga tražili među rodbinom i poznanicima.
  45. Pošto ga nisu našli, vratili su se u Jerusalim tražeći ga.
  46. Posle tri dana našli su ga u hramu kako sedi među učiteljima, slušajući ih i postavljajući im pitanja.
  47. Svi koji su ga slušali divili su se njegovoj mudrosti i njegovim odgovorima.
  48. Kad su ga roditelji ugledali, začudili su se. Majka mu je rekla: „Dete, zašto si nam to učinio? Tvoj otac i ja zabrinuti smo te tražili.“
  49. A on im je rekao: „Zašto ste me tražili? Zar niste znali da moram biti u domu svog Oca?“
  50. Ali oni nisu razumeli reči koje im je rekao.
  51. On se vratio s njima i došao u Nazaret i bio im je poslušan. Njegova majka je brižno čuvala sve ove reči u svom srcu.
  52. Isus je rastao, napredovao u mudrosti i uživao sve veću naklonost Boga i ljudi.